IN MEMORIAM

11.02.1949. Manchester  - 10.06.1995. Split

U povodu pogibije časnika  HV-a
Thomasa Crowleya

Hrvatska je bila njegov izbor , Hrvatska je postala njegov vječni dom.Thomas Crowley , rođen kao Irac , došao je u Hrvatsku i poginuo kao Hrvat.Ili kako mu suborci nad svježim grobom rekoše:došao si kao stranac ali nisi umro kao stranac.Na njihovim licima ostale su tuga i nevjerica.Prekaljeni ratnici 9.bojne HOS-a "Rafael vitez Boban" 114.brigade HV-a još uvjek nemogu povjerovati da je otišao Tom , naš Tom , po svemu uzoran časnik HV-a. Od stvari koje je imao za njim ostade njegova puška i borbeni ruksak.Sve što je sa sobom ponio je ono što mu i pripada - slava Hrvatskog vojnika.
I šta reći o tom čovjeku ?
Nezamjenljiv - kratko i suho će izustiti mladi V., kojem je Tom bio više od učitelja i instruktora.S njim je podijelio sudbinu ratnika u obrani domovine poput L.,A.,bojnika M.S. zapovjednika 9.bojne , satnika M.Ć. dozapovjednika , natporučnika P.K. i mnogih drugih koji su sa Tomom branili Hrvatsku od početka srpske agresije , onih krvavih ljetnih i jesenskih dana 1991. godine.

10.travnja 1995.IRAC prima za nagradu samokres malo prije pogibije

Tajnovit junak

Prema njihovim svjedočenjima , sjećanjima i uspomenama bio je čovjek nevjerovatne energije , s golemim vojnim znanjem i iskustvom koje je kao instruktor u kampovima za obuku prenio na tisuće vojnika , ali prije svega u ratnim uvjetima gdje je kao zapovjednik u mnogim akcijama često i iza leđa neprijatelju vodio momke iz 9.bojne.Ulijevao im je sigurnost i povjerenje jer je vladao svim vojnim vještinama , a iznad svega imponirala im je činjenica da je taj profesionalni vojnik u hrvatskoj borbi prepoznao sebe.>>Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija a i poslije.Hrvatsku smatram svojom domovinom , spreman sam i svoj život dati za nju.Ako Bog da , da svršetak rata dočekam živ i zdrav , ostat ću živjeti u Hrvatskoj.<< To su rječi koje je Tom Crowley napisao u svom zahtjevu za domovnicu.
- Na svoj način bio je tajnovit vrlo zatvoren čovjek malo je govorio o svom privatnom životu i svojoj prošlosti - kaže bojnik M.S. čovjek koji je od 1991.godine zajedno ratovao sa Tomom.
1991.godine prijavio se kao dragovoljac HOS-a i odmah je dobio prvi raspored na terenu oko Novske.Potom je krajem 1991. u Splitu pristupio u 9. bojnu i krenuo na Drniško ratište.Tijekom godina na mnogim bojištima odrađivao je svoje zadaće besprjekorno i temeljito , nikad nije površno pripremao akciju.Na osnovi njegovog iskustva dobili smo veliko vojno znanje u 9.bojni a posebno je bio gazda u minskim poljima , tu je bio izuzetan stručnjak i sigurno su njegove sposobnosti spasile mnoge živote.Svaki vojnik se uz njega osjećao sigurnim i zato je bio omiljen među ljudima.Možemo reći da je po svemu što je učinio prešao u legendu - kaže zapovjednik M.S.

O borbi znao sve

Presudno je na njega djelovalo kad je vidio onu poznatu sliku sa početka rata kako u Osijeku tenk na ulici gazi fiću.Rekao je da je tada donio odluku da se dođe boriti na strani jednog malog ugnjetavanog naroda.Kao profesionalni vojnik bio je svjestan kakva sila stoji nasuprot našim slabo naoružanim vojnicima i odmah je rekao da će rat trajati najmanje pet godina.Bio je vojnik od glave do pete , držao je do vojnog ustroja i stege
stručnjak za eksplozive , vezu , protuoklopna sredstva i pješačku borbu.Uvjek je govorio ako voliš svoju domovinu i želiš biti vojnik onda moraš raditi i učiti vojnu vještinu.Isticao je kako Hrvati vrlo brzo uče i savladavaju vojne vještine , a kad je na mimohodu za Dan državnosti vidio snagu i ustroj hrvatske vojske bio je oduševljen - kazuje nam natporučnik P.K. jedan od Tomovih suboraca.Prvi put se sa njim našao na bojištu 1991. godine kod Drniša.Dobili su minobacač 60 mm ali osim Toma niko nije znao sa tim oružjem rukovati na pravi način.Kad su poslali desetak mina na četničko uporište
četnici su uzvratili žestokom vatrom iz svih raspoloživih oružja. I , govori P.K. , Tom ga je usred vatre poslao natrag u selo - po šećer.Razlog je bio što je vidio da mi se noge tresu.Imao je tisuću načina da čovjeka uvede u vatru - dodaje P.K.
Tomu Crowleyu rat je bio profesia.U njegovih četrdeset i šest godina života više od polovice pripadalo je mnogim ratovima koji su se vodili po svijetu ali je na koncu samo jedan rat postao i njegova borba koja više nije bila ni posao ni potreba ni strast ratnika.Kažu da je išao uvijek tamo gdje je najteže , da nije volio davati izjave za medije niti se fotografirati.Nikad nije neprijatelja podcijenjivao i znao je čim bi neprijateljska granata pala procijeniti je li ju ispalio profesionalac.Slično i sa snajperima s neprijateljske strane.Po njihovim hitcima ocijenio bi puca li amater ili profesionalni vojnik , je li pripadnik ruske , niške ili legionarske "škole".Mnoge priče mogu se čuti o podvizima tog čovjeka.O Škabrnji , koju je držao 45 dana sa 60 ljudi 1993., o tenku kojeg je u "ničjoj zemlji" upalio i dovezao ga na Hrvatsku stranu o diverzantskim akcijama u neprijateljskoj pozadini.

Smrt od mine

Irski Hrvat Crowley , časnik HOS-a i HV-a , rođen je Manchesteru '49. a u Južnoj Africi je živio gdje su iz Irske doselili njegovi roditelji , za njim je ostala supruga Nizozemka (Burka) i tri sina.
No ovih godina mi smo iz 9.bojne bili njegova obitelj - kaže satnik M.Ć. i dodaje kako je upravo pred smrt dobio rješenje za stan u Splitu jer se ovdje za stalno želio skrasiti.Iako vrhunski stručnjak za minska polja poginuo je na južnom bojištu prolazeći kroz minsko polje koje je sam postavio prije par godina.Vraćajući se iz izviđanja prolazio je kroz to polje i kad je već bio uvjeren da je iz njega izašao naletio je na poteznu minu postavljenu na izlazu iz minskog polja.Jeli bio umoran , dekoncentriran - pitaju se njegovi suborci ne vjerujući da je Tom mogao tako olako poginuti.Čovjek koji je napamet znao gdje je svaka mina postavljena , pronalazio ih je kao da ima šesto čulo za njih.Bio je to trenutak kad je samo jednom pogrješio i da ironija sudbine bude veća poginuo je od vlastite mine.Ali nikako drugačije nije ni mogao poginuti , jer samo je Tom Crowley mogao tako nadmudriti Toma Crowleya.Nikom drugom to nebi pošlo za rukom , postao je žrtva vlastite genijalnosti , ali i Irac koji je prešao u hrvatsku legendu..

ZASLUŽENA ODLIČJA
ZASLUŽENA ODLIČJA

"ARENA" OTKRIVA NEPOZNATE POJEDINOSTI O ŽIVOTU I RATOVANJU ČUVENOG DIVERZANTA, NENADMAŠNOG MAJSTORA ZA MINSKA POLJA I PROTUOKLOPNU BORBU BOJNIKA HV-a KOJI SE PROSLAVIO NA BOJIŠNICAMA U RH I BIH

Mnoštvo ljudi okupilo se na Splitskom groblju lovrinac na posljednjem ispraćaju bojovnika HOS-a i časnika HV-a, Irca Thomasa Crowleya. Danima su još nakon toga dnevne novine objavljivali osmrtnice sa njegovim likom i iskrene posljednje pozdrave brojnih prijatelja i suboraca čovjeku koji je svim svojim srcem zavolio Hrvatsku da se 1991. stavio u službu njezine obrane od srpske agresije. Samo za one koji Thomasa nisu poznavali ili nisu čuli za Irca hrvatskog dragovoljca pripadnika nadaleko poznate 9. bojne HOS-a "Rafael vitez Boban" tolika pažnja i zahvalnost bili su iznenađenje. Nemarno razbarušena kosa, osmijeh ispod gustih brkova, jedna jedina službena fotografija koju su novine svakodnevno objavljivale, osobno naoružanje i ratna naprtnjača to je sve što je ostalo iza tog prekaljenog ratnika, čuvenog diverzanta, nenadmašnog majstora za mine i minska polja, specijalista za protuoklopna sredstva. No, ostale su priče i svjedočenja njegovih suboraca, ostao je život profesionalnog vojnika isprepleten mnogim tajnama i nepoznanicama, ostala su junaštva i brojna djela koja Thomasa Crowleya svrstavaju među junake Domovinskog rata. Dragovoljac HOS-a HV-a i HVO-a, djelatni časnik koji je u čin bojnika promaknut nešto prije nesretna pogibije. Stradao je, tvrde službeni izvori, od mine koju je on osobno postavio na južnom bojištu. Tko je bio Tom Crowley? Na to pitanje nije lako odgovoriti. Čovjek koji je djelovao potpuno samozatajno, uvijek iz sjene, koji je o ratu razmišljao na posve osobit način, jer je bio znalac da je sam sebi bio ratni zakon, koji se nigdje u javnosti nije pojavljivao, a i za mnoge suborce ostao je misterij, mogu opisati samo njegovi najintimniji prijatelji, ratnici koji su s njim krenuli u veliki rat, koji će tvrdio je Tom, trajati najmanje pet godina.
"Zbog uspomene na Toma, zbog svega onoga što je dao i nama osobno i hrvatskom narodu nemojte navoditi naša imena, posebno zato što se mnogi, koji su u ljeto i jesen 1991. sa sumljom gledali i na Toma i na HOS, danas rado pozivaju na njega" - govore nam ratnici 9. bojne. U kolovozu i rujnu 1991. Tom se borio u Slavoniji.Jedne večeri početkom listopada 1991. pojavio se u splitskom sjedištu HSP-a s pripadnicima jednog voda 9. bojne HOS-a koji su se vratili sa terena iz Slavonije (Komletinci).Sa sobom je donio komplet protuoklopnog naoružanja, ručne bacače i "ose".No ubrzo se vidjelo da dragovoljci koji su se prijavljivali u HSP sa željom da postanu pripadnici 9. bojne nisu dovoljno osposobljeni za rat.

Omiljeni instruktor

Tada je Tom sve svoje znanje i sposobnosti profesionalca koji je prošao mnoga svjetska ratišta stavio na raspolaganje hrvatskim dragovoljcima.Ponijela ga je, priznao je poslje, golema želja mladih ljudi da se bore za slobodu svoje domovine a on se naprosto morao staviti na stranu slabijeg.Tom je bio izuzetan znalac protuoklopne borbe i minskih sredstava.Kroz 9. bojnu HOS-a prošlo je oko 1070 pripadnika, a to je samo dio onih koje je Tom naučio vještinama ratovanja, a vlastitim primjerom hladnokrvnosti, planiranju akcija i oprezu.Dragovoljce je obučavao prvo u kampovima na Žnjanu i Tugarima, nadomak Splitu, a potom je kao izobrazbeni časnik HOS-a, vodio obuku u kampu Rožac na Čiovu kod Trogira gdje je ustrojio i jednu od prvih hrvatskih ratnih učionica sa svim potrebnim nastavnim pomagalima.On je ponajprije bio čovjek i prijatelj pa tek onda zapovjednik i instruktor, ističu njegovi prijatelji.
Tom je postao legenda već onog dana kad je, prilikom preleta srpskih zrakoplova preko Čiova, uzeo PAM sam otrčao na vrh brda, bijesan jer im sa zemlje nemože pošteno odgovoriti pripravan čekao da u njih saspe rafale.
"Ne trči, ne srljaj, ne idi glavom ispred metka", bilo je Tomovo pravilo koje je ponavljao svojim hosovcima, diveći se istodobno njihovoj srčanosti, mladosti i spremnosti na žrtvu.Procjenjuje se da je Crowley do odlaska na drnišku bojišnicu osposobio oko 500 hrvatskih dragovoljaca.Mnoge hrvatske majke trebaju mu biti zahvalne, jer uz njegovu pomoć mladići nisu nespremni odlazili u rat.

Slavna 9. bojna HOS-a

Pripadnici 9. bojne, a među njima i Tom, stigli su u drniško selo Strunje sa zadatkom da ga pod svaku cijenu obrane i zaustave prodor četnika.
Tom unosi pravo rasulo u srpske redove.Deveta bojna koja je od siječnja 92. sastavni dio 114.brigade HV-a, redovito je dobivala vrlo složene zadatke a izviđačko-diverzantske skupine kojima je Tom zapovijedao izvršavale su i ono nemoguće.
"Branili smo to selo", pričaju danas hosovci, "i bilo je ljepo, teško i gadno istodobno.Tom nas je vodio iza neprijateljskih linija, tamo kamo niko nije htio ulaziti.Bio je hrabar ali pametan i lukav, znao je sve.Sam je postavljao minska polja, pravio zamke za srpske diverzante jer drugi nisu bili toliko iskusni.Noću bi se čule eksplozije iz Tomovih minskih polja a ujutro bi stigao Tom i smješkajući se pokazivao cokule onih koji su naletjeli na njegove mine.Jednom prilikom poveo je svoju skupinu u akciju kako bi uništili nekoliko neprijateljskih tenkova i oklopnih transporteta.Tri dana izviđao je teren, pravio plan kako im prići, proći kroz minska polja.S petoricom bojovnika trebao je udariti na tenkove na Matića-mostu.I baš kad su krenuli i prevalili jedan dio puta srbi su ih otkrili i otvorili vatru iz svih oružja.Topovi i strojnice nemilosrdno su tukli sa srpskih položaja i već prvim rafalima jedan Tomov prijatelj bio je teško ranjen.Tom je odmah htio uzvratiti ali vidjevši da je riječ o ozbiljnim ranama naredio je povlačenje.I dok su ostali spašavali ranjenog suborca Tom je ostao naprijed želeći pogoditi transporter koji je opasno prijetio.Dok su oko njega fijukali meci, podigao je "osu" nogom se hladnokrvno oslonio na drvo, naciljao i opalio.Transporter je pogođen zadimio.Nakon dva sata izvlačenja svi su se sretno vratili u bazu a ranjenik je spašen.Samo u prvih mjesec dana provedenih u Strunjama hosovci su pod Tomovim vodstvom uništili i onesposobili devet tenkova i transportera.Srpski bunkeri su svakodnevno letjeli u zrak.

Kava pod detonacijama

Kada bi srbi gađali iz minobacača, a mlađe borce hvatala panika, Tom bi ih umirivao:"Bez panike neka tuku ja ću skuhati kavu".On nikad nije bio klasični zapovjednik.Čuvao je mlađe, uvijek se šalio i smijao, provodio vrijeme s njima, spavali u istoj kući.Divio se sposobnosti brzog učenja hrvatskih vojnika i stasanju hrvatske vojske, ali je uvjek upozoravao da su srbi vrlo opasni, da ih nikad nevalja potcjenjivati i da mu je ovo najteži rat u kojem je sudjelovao.
Samo oni njemu najbliži znali su da je Thomas ratovao i u jugoistočnoj Aziji, latinskoj Americi da je u Africi džipom naletio na minu i da je svagdje bio profesionalac.U Hrvatsku je došao ponesen pravednom borbom Hrvata protiv agresora.Priznao je da mu se smučilo gledajući slike i televizijske izvještaje u kojima se srpski tenkovi i granate obrušavaju na civile.Svoju borbu za Hrvatsku nikad nije naplatio niti je tražio čin ili slavu.Nikad se nije nametao, surađivao je sa svima ali nikamo nije htio bez svoje 9. bojne.
Put je potom Toma odveo u Livno gdje je bio dragovoljac HOS-a u HVO-u.Kakav li je tek posao tamo odradio, tvrde njegovi suborci, slobodno bi mu mogli Livnjaci spomenik podići.Iz krša i sunca Tom je stigao pod ledenu kišu u rovove i zemunice.Srbi su u početku strahovito tukli.Sa tri pogodka raznjeli su mitraljesko gnijezdo u kojem je bio Tom sa trojicom suboraca.Srećom svi su ostali živi.Nema toga što Thomas nije napravio u obrani Livna.Organizirao je obrambene linije, postavljao minska polja, obučavao ljude uporabi protuoklopnih sredstava.Posebno se istaknuo na položajima na Korićnu."Nesmije se dopustiti da u prvom napadu prođu" govorio je.Kad bi bilo najteže Tom bi se sam podignuo iz rova i otišao na smijenu.Ostali su u njemu vidjeli veliki autoritet.I Livnjaci kažu da je Tom činio čuda - zalazio duboko u srpske linije i pravio diverzije.Jednom se privukao do srpskog tenka, napuštenog na ničijoj zemlji, upalio ga i naprosto se u njemu dovezao do hrvatskih položaja.

Specijalist za mine

Poseban specijalitet bile su mu mine koje je postavljao u minska polja raznih oblika.Obično bi ih montirao uz put, na rub šume ili područja u koje bi srbi mogli lako prodrijeti."Jednom je prije zore odjeknula strahovita eksplozija.Ujutro smo na tom mjestu našli puškomitraljez i krvavu odjeću, upali su u Tomovu zamku" - svjedoče hosovci.Priče o Tomovom ratovanju u Škabrnji 93.prešle su u legendu među hrvatskim vojnicima.O osobnom Tomovu životu nezna se puno, više od polovice života proveo je u ratovima, ali se nezna točno ni koliko je godina imao.Kad bi ga pitali rekao bi :"procijeni sam".Neki misle da je poginuo u 46. godini života a neki njegovi prijatelji kažu da je rođen 1943. u Irskoj i da mu je pravo ime Patrick.Između brojnih ratova i putovanja živio je sa obitelji u Rhodesiji(Zimbabve) i u JAR-u.Od osobnog naoružanja uvjek je uza se imao snajper, strojnicu i pištolj.Imao je poseban snajper, ručni rad, sa iskovanom osmokutnom metalnoplavom cijevi i velikom optikom kalibra 7,9 mm.Zarobio je od srba strojnicu 7,62 (M-56)sa nje je izbrisao jugoslavenski grb i bio oduševljen njome.Nakon povratka iz HVO-a Tom je ponovo u 9. bojni HOS-a 114.brigade HV-a.Neposredno prije pogibije dobio je stan u Splitu jer je želio za trajno ostati u Hrvatskoj.Htio je ovamo dovesti ženu i djecu."Kad umrem", rekao je jednom prilikom, "pokopajte me u Hrvatskoj".Smrt ga je, iako je bio vrhunski stručnjak za mine, sustigla baš u minskom polju.Što se zapravo dogodilo da je na izlazu iz minskog polja zapeo baš za poteznu minu koju je prije godinu i pol dana sam postavio? Thomas Crowley pogriješio je samo jednom.Ostala je priča koja je već za života prešla u legendu, te nekoliko fotografija iz albuma njegovih ratnih prijatelja..

 

Piše: Željko Rogošić ARENA 1995

Divulje 1992
Divulje 1992


Josipović je 11.12.2012 Udruzi veterana 114.brigade predao odlikovanje Reda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom. 


Thomas Crowley IRAC ,pociva na Lovrincu u Splitu,u hrvatskoj zemlji koju je toliko volio!

Sprovod

84.gbo Hv Termiti na Tomovoj sahrani
84.gbo Hv Termiti na Tomovoj sahrani
84.gbo Hv Termiti na Tomovoj sahrani
84.gbo Hv Termiti na Tomovoj sahrani
84.gbo Hv Termiti na Tomovoj sahrani
84.gbo Hv Termiti na Tomovoj sahrani
84.gbo Hv Termiti na Tomovoj sahrani
84.gbo Hv Termiti na Tomovoj sahrani
Sliku nacrtao Damir Kukavica
Sliku nacrtao Damir Kukavica

Vecerni list 23.12.2012
Vecerni list 23.12.2012