19.10.1965. Dicmo

24.01.2009.Dicmo

Jozo Radanović bio je jedan od utemeljitelja oružane postrojbe “Rafael Vitez Boban“ HOS-a, te dugogodišnji predsjednik Hrvatskog časničkog zbora u Splitu i član Predsjedništva Međunarodne konferencije časnika gradova šest zemalja Jadrana. Jozo Radanović imao je čin bojnika i bio član HSP-a

 

Jozo Radanović, koji je u "Ordenu vojnog plemstva" ima naslov "vitez cavaliere von Delo", u Umagu je 15. prosinca imenovan za zamjenika (domeštra) Velikog meštra za Hrvatsku, arhitekta Živka Ilijaša, umirovljenog pukovnika. Time je Lijepa naša postala jedanaesta europska zemlja u kojoj djeluje ovaj red, ili Orden, kako ga pravilno zovu njegovi štovatelji i članovi. Dakle, Orden "Ritter von Delo" utemeljen je još davne 1608. godine u Veneciji, na inicijativu istoimene vojne akademije.

Predvodnik Nezavisne braniteljske liste grada Splita Jozo Radanović (42) umro je u subotu, pretpostavlja se od teške srčane bolesti zbog koje je svojedobno bio operiran i u američkoj vojnoj bolnici u Houstonu


ODLAZAK HOSOVCA I PRAVAŠA

Iako smo svi poznavali Jozu Radanovića, netko manje , netko više, okupili smo se danas na ovom tužnom skupu kako bi mu iskazali posljednju počast. Iako je njegov životni put javnosti uglavnom poznat, podsjetit ću na neke podatke iz njegovog života koristeći prvenstveno njegove podatke iz autobiografije iz knjige posvećene IX. bojni HOS-a, knjige koju je uspio završiti prije smrti.

Jozo Radanović, rođen je 19.listopada 1965.godine u Sinju, od oca Ante i majke Ane, rođene Bilan. Bio je Hrvat, rimokatolik. U trenutku smrti bio je i umirovljeni bojnik pobjedničke Hrvatske Vojske. Bio je član je međunarodnog dobrotvornog vojnog plemstva ''Ritter von Delo.'' sa sjedištem u Njemačkoj, utemeljenog 1608. godine u Veneciji. Zaređen je u katedrali Sv. Dujma u Splitu s naslovom Cavaliere von Delo, u početku je bio pomoćnik a potom i zamjenik Velikog meštra ''Ritter von Delo''- Ogranak Hrvatska.

Svojedobno je bio član Inicijativnog odbora splitskog HDS-a, a potom i HDZ-a 1989., te HSP-a od 28.ožujka 1990. godine. Utemeljitelj je i ratni zapovjednik IX. srednjodalmatinske bojne HOS-a ''Rafael-vitez-Boban''-Split, kao i HOS-a u Srednjoj Dalmaciji tijekom 1991. godine, sa činom bojnika a potom i dopukovnika HOS-a.

Bio je utemeljitelj i zapovjednik prvoustrojenog dragovoljačkog voda HSP-a Split, utemeljenog 22.siječnja 1991. godine, kao preteče IX. bojne HOS-a, priključenog pričuvnom sastavu MUP-a RH.

Deset godina bio je predsjednik HSP-a Split kao i član Županijskog vijeća HSP-a Splitsko-dalmatinske županije te član Središnjeg odbora, potom Glavnog stana te Predsjedničkog stožera HSP-a Zagreb. Jedan je od osnivača UDHOS-a (Udruge dragovoljaca Hrvatskih Obrambenih Snaga), te njen dopredsjednik na državnoj razini, kao i predsjednik Županijske podružnice UDHOS-a Split. Na sve spomenute dužnosti 1999.godine dao je neopozivu ostavku.

Nakon HOS-a pristupa 4.gradijskoj brigadi, gdje sredinom 1995. godine, uz častan otpust, biva umirovljen, upravo kao pripadnik 4. Gardijske brigade hrvatske vojske.

Utemeljitelj je i prvi predsjednik Udruge dragovoljaca IX. srednjodalmatinske bojne HOS-a ''Rafael-vitez-Boban''-1991-Split gdje daje neopozivu ostavku u rujnu 2007.godine, bio član je mnogih udruženja građana, predsjednik Hrvatskog časničkog zbora grada Splita, član predsjedništva Konferencije časnika šest zemalja Jadrana, te koordinator spomenute Konferencije za Dalmaciju.

To je bio naš Jozo. I puno više od toga. Mnogo puta lomljen, ali nikada slomljen, zato jer, kako je zapisao jer je bio dijete Cetinske krajine, koje je u djetinjstvu odrastalo u naručju roditeljske ljubavi, vjere Katoličke i Dalmatinskoga ljutog krša u igri s poskocima.

Pamtit ćemo ga kao hosovca i pravaša jer bio je čovjek koji je kao i velika većina njegovih kolega u borbu za slobodu ovog napaćenog i iznevjerenog naroda pošao i ušao ne razlučujući razum od srca. Čovjek koji je svašta prošao u životu, ali se nikada se nije bavio nečasnim radnjama, nikada nije kazneno gonjen, niti osuđivan.

Preživio je dva pokušaja atentata, griješio, ponajviše što je vjerovao ljudima. Bio u prilici gledati smrti u oči. Preživio je domovinski rat, a po njegovom završetku skoro je umro od posljedica infarkta u 32. godini života, kao posljedica mnogih stresnih i životno ugrožavajućih situacija. Spas našao u operaciji srca u Houstonu, u Americi.

Upoznao je mnoge zanimljive ljude, akademike, predsjednike država, generale, admirale, suce, saborske zastupnike, profesore, doktore, ministre, pjevače, poduzetnike, tajkune, ambasadore, novinare, mafijaše, lopove, ubojice, prostitutke, homoseksualce, lezbijke, narkomane, dilere, lažljivce, pokvarenjake, naivčine …..

Uvijek na određeni način bio je okružen ljudima, a rijetko u prilici da među njima upozna Čovjeka. Većina je te osobine ili krila ili ih jednostavno nije imala. Mora se priznati, bilo je časnih izuzetaka koji su potvrđivali pravilo da nije uvijek ''čovjek Čovjeku najgori čovjek'', a to je kako je zapisao sam Jozo Radanović, jedino nalazio kod katoličkih svećenika s kojima je dolazio u doticaj. Jedino se u njih nikada nije razočarao, nisu ga nikada iznevjerili.

Dragi prijatelji, po čemu ćemo pamtiti Jozu ? Prvenstveno po njegovom domoljublju i njegovoj brizi za čovjeka, jer je strastveno volio svoju Hrvatsku i nije mogao biti sretan kad bi oko sebe vidio nesretne ljude. Zato se i odlučio za političku bitku kroz braniteljsku listu, no u tome ga je pokosila iznenadna smrt.

Jozo Radanović je vodio mnoge bitke, a od jedne bitke nikada nije odustao. Bila je to bitka za istinu, jer, znao je reći jedino istina ubija neistinu. Istina oslobađa.

Jozo je preselio u drugi svijet, a nama preostaje dovesti bitke do kraja.

ZBOGOM VITEŽE ! LAKA TI BILA HRVATSKA ZEMLJA

POČIVAO U MIRU BOŽJEM !

Izgubljena bitka s birokracijom

On danas nije član niti jedne udruge branitelja niti jedne stranke, iako je nekad vodio i splitsku podružnicu Hrvatske stranke prava i Udrugu HOS-a, ali je na sve dužnosti, kako stranačke, tako i u udruzi, podnio još prije dvije godine ostavke i od svega se maknuo. Ne ide danas ni na kakve proslave niti se bavi ratnim uspomenama, iako se svega jako dobro sjeća.
- Pogledajte koliko je tih udruga i čemu one služe? Postale su svrha same sebi, a branitelji nemaju nikakve koristi. Je li ijedna udruga riješila ijedan gorući problem, makar jednog branitelja? Nije. S druge strane, ti isti ljudi koji su danas grlati, čast malobrojnim izuzecima, nisu bili ni izbliza tako grlati 89. i 90. godine, nisu se voljeli slikavati, a kamoli govoriti za novine. Način na koji sad udruge djeluju, najviše šteti samim braniteljima - kazuje Radanović, dodajući da je ovoliki broj udruga, odraz egocentričnosti pojedinaca.
- Shvatio sam tu nemoć dok sam bio "unutra" i otišao. Zato bi čelnici udruga trebali dati ostavke, sjesti za stol, pogledati sebi u lice i izabrati prvog među jednakima i uhvatiti se ukoštac s problemima koji muče hrvatske branitelje, a ne rješavati svoje privatne interese! Činjenica je da su HOS-ovci dobili sve bitke u Domovinskom ratu, ali je isto tako činjenica da danas gube bitku s birokracijom, s onima koji dizanjem ruku skidaju njihove glave ubojitije od ijednog gelera i granate - ogorčen je Radanović.
- Neka se saborski zastupnici upitaju bi li sjedili na svojim funkcijama da nije bilo nas branitelja - poručuje im prvi zapovjednik HOS-a u Splitu. Radanović povlači paralelu između sadašnje i bivše vlasti i za obje smatra da su licemjerne prema braniteljima:
- Prva je pripremila teren, a ova sada izvršava ono što joj je pripremljeno. Pogledajte SUBNOR. O njima se šutjelo i prije i sada. I uvijek će se šutjeti. Po hrvatskim braniteljima se pljuje i gazi. A zar nije zločinac onaj tko je ubio dva moja strica i djeda, jer ratni zločin ne zastarijeva ili je zastara u pitanju samo kad je riječ o Hrvatima?

"Braniteljima je lako manipulirati"

Upitan za komentar Liovićevih najava o blokadama, Radanović kaže da je učinkovitije inzistirati na dijalogu. Objašnjava to osjetljivim vremenima i kaže kako treba imati na umu da su branitelji osjetljiva masa kojom je lako manipulirati. Ne stoga što su lakovjerni, već zato što je stvorena slika po kojoj ni jedan branitelj ne može raspoznati tko radi za nj, a tko protiv njega. A bilo kakav incident sada, doveo bi Hrvatsku pod patronat SFOR-a, KFOR-a ili sličnih organizacija. Ipak, Radanović podržava prosvjede, ali samo one s određenim ciljem.
- Branitelje danas tretiraju kao glinene golubove. Svaki novopečeni političar na nama trenira svoju "demokratičnost". Provodi se kriminalizacija Domovinskog rata i to svim silama. Krivi smo što smo stvarali hrvatsku državu! Nas danas ne mogu streljati, jer bi to bilo grubo od "demokrata", ali nas mogu getoizirati, što i rade. Pa, više se govori o legalizaciji tzv. lakih droga nego o statusu stradalnika - upozorava Radanović.
S kolegama iz rata ne viđa se često, ali kao njihov nekadašnji zapovjednik, odbija optužbe da su bili paravojni. I staž u HOS-u se priznaje službeno od lipnja ’91. do kolovoza ’92. Radanović zato kaže:
- Dok su HOS-ovci branili Hrvatsku, netko je išao u Domovinski rat "Za dom", odnosno Domovinu, a netko za trosobni stan.
Na izravan upit, odriče li se 10. travnja i Ante Pavelića i svih zlodjela koja se poglavniku pripisuju, Radanović vrlo kategorično kazuje:
- Ne! Ne znam za njegova nedjela, ali Vas pitam: Zar je nedjelo voljeti Hrvatsku?
Na isto pitanje upućeno Skeji, Barbi i Ćuku, stigao je gotovo identičan odgovor:
- Ne, ne odričemo se ni 10. travnja, ni Pavelića, niti išta znamo o njegovim navodnim zlodjelima. NDH je bila, službeno priznata od 27 država. Oni su udarili temelje današnjoj hrvatskoj državi - kaže Skejo.

Pjesma za Račana

- Novoj hrvatskoj vlasti poručujemo neka joj Bog prosvitli pamet i pomogne joj da se izvuče ovaj narod iz jada i bijede! A i mi ćemo im u tome pomoći. Da nam je netko rekao da će Hrvatska biti u situaciji kao što je danas, bili bismo ga u stanju razapeti - kaže Skejo. Ne imenuje krivce, kaže da je u proteklih deset godina bilo i dobrih i loših poteza.
- Država se stvorila i obnovila a znamo da je bilo i dosta kriminala. Nova je vlast obećala u predizbornoj kampanji da će struka voditi struku, a politika politiku, ali se to danas okrenulo naopako, pa se događa ono najgore: podjele na podobne i nepodobne. Branitelje se sotonizira, šalje u Haag, izmišljaju se ekscesi, pa ispada da smo dežurni krivci za sve. Još samo fali da nas optuže i da smo mi započeli rat protiv Srba - kaže Skejo.
Tu ga Ivan Perkušić Barba prekida pjesmom, spjevanom premijeru: Oj, Račane, ti se ne boj Rusa, hosovci su iza svakog busa!