14. studenoga 1953. Slavonski Brod

Studirao je Fakultet petrokemije u Sisku i Ekonomski fakultet u Slavonskom Brodu. Na početku demokratskih promjena priključuje se Hrvatskoj demokratskoj stranci i postaje zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog sabora. Zastupnik je bio i u drugom sazivu Sabora. Domovinski rat Prkačina zatječe u Slavonskom Brodu. Već po najavi srpske agresije kao saborski zastupnik uključuje se u pripreme za obranu Hrvatske i postaje zapovjednikom antiterorističke i diverzantske postrojbe za posebne namjene. Koncem 1991. priključuje se HSP-u i imenovan je načelnikom Glavnog stožera HOS-a. U BiH, 1992. sudjeluje u prvim pokušajima stvaranja zajedničkog zapovjedništva Armije BiH i HVO-a, a u jesen 1992. bio je član zajedničkog zapovjedništva HVO-a i Armije BiH. U HSP-u je bio do 1995., a 30. listopada 1999. postaje jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik stranke Nova Hrvatska. Oženjen je i otac dvoje djece.

 

Načelnik Glavnog stožera HOS-a Ante Prkačin sastao se s Matom Bobanom u Grudama 23. kolovoza 1992., gdje su potpisali sporazum kojim je HOS u BiH praktički raspušten

Slobodan Praljak potvrdio je Franji Tuđmanu da je on, to jest, Praljak, bio, citiram,

"osobno uključen sa Prkačinom"

u, citat,

"uništavanje HOS."

 

Na sastanku u Tuđmanovu uredu  26. rujna 1992 Praljak je izjavio: "Gospodine predsjedniče, molim vas, želio bih reći da to nije tako jednostavno.

Otvoreno govoreći -".

"Otvoreno govoreći, koristili smo se gospodinom Prkačinom, ja osobno i u suradnji s drugima, za uništavanje HOS-a tamo dolje.

On je učinio dobar posao tamo dolje. "


ČASNI SUD HRVATSKE STRANKE PRAVA

ZAGREB
Temeljem članka 20 STATUTA HSP je ČASNI SUD HRVATSKE STRANKE PRAVA u sastavu predsjednika dr. Borisa Kandare i članova Vlade Jukića, Damjana Kraljevića, Tomislava Opačka i Ante Perkovića, proveo stegovni postupak i donio ovu
ODLUKU
ANTE PRKAČIN, član Sradišnjeg odbora HSP, kriv je što se je teže ogriješio o članke 11. i 18. Statuta stranke, te radio suprotno članku 7. Temeljnih načela HSP, pa mu se pozivom na članak 19. Statuta HSP izriče kazna

ISKLJUČENJA IZ HRVATSKE STRANKE PRAVA
Obrazloženje
Predsjednik HSP gospodin Dobroslav Paraga je pismenom prijavom od 6.11.1992. pokrenuo protiv Ante Prkačina, člana Središnjeg odbora HSP, stegovni postupak iz razloga što je svojim antipravaškim nastupima u posljednja tri mjeseca u hrvatskom tisku i na televiziji, te neodobrenim pregovorima s Matom Bobanom oslabio postrojbe HOS-a u Bosi i Hercegovini, teže povrijedio Statut HSP; osim toga je iznio da je protupravno zadržao iznos od 10.000. - DM koji je uzeo iz riznice HSP-a, čime je povrijedio članak 7. Temeljnih načela HSP; konačno je iznio da postoje indicije da je gospodin Ante Prkačin član Transnacionalne radikalne stranke, čime je povrijeđen članak 11. Statuta HSP.

Predsjednik Časnog suda HSP je u smislu odredbe iz članka 62. Statuta imenovao stegovno vijeće u sastavu koji je naveden u zaglavlju odluke.

Tijekom stegovnog postupka Časni sud je utvrdio

* da je Ante Prkačin u tjednom tisku i nastupima na TV postajama u Hrvatskoj, javno kritizirao oficijelnu politiku Hrvatske stranke prava i njenog legalno izabranog vodstva, čime je direktno urgozio dužnost čuvanja interesa i ugleda HSP;
* da je kao član HSP i njezin zastupnik u Saboru, tajno kontaktirao s Transnacionalnom strankom, dakle drugom pol. strankom, i od nje primio pismo od 23. 9. 1992. koje je potpisao Sandro Ottoni, koje mu je upućeno kao članu te stranke;
* osim toga je - prema javnom tisku (što nije demantirano!) - zajedno s B. Mišetićem, I. Vekićem i I. Gabelicom u poslovima oko osnivanja Nacionalno demokratske lige /NDL/, dakle - druge pol. stranke!

Ante Prkačin nije mogao biti pozvan pred Časni sud HSP, jer mu je boravište nepoznato, a samoinicijativno se nije javio iako mu je trebalo biti poznato da je suspendiran i da se protiv njega vodi stegovni postupak

Iz navedenih razloga je Časni sud odlučio kako je u izreci navedeno.
U Zagrebu, 23. 11. 1992.
Predsjednik Časnog suda HSP
Dr. Boris Kandare


General HVO-a  Slobodan Praljak Haaškom sudu priznao.

Odgovarajući na provocirajuća pitanja haaškog tužitelja Douglasa Stringera, general Praljak je kazao da je na njegovu inicijativu, te u suglasnosti s tadašnjim predsjednikom HR-a HB-a Matom Bobanom, tadašnji general HOS-a Ante Prkačin iskorišten u razbijanju postrojbi HOS-a u Hercegovini. To je ujedno prvi put da netko javno govori o ulozi generala HOS-a, kao i o razlozima zašto su te postrojbe trebale biti ugašene. Pitanja tužitelja Stringera zadirala su i u ubojstvo generala HOS-a i njegove pratnje, te su morali intervenirati Praljkovi odvjetnici Nika Pinter i Božidar Kovačić. “Smatra li tužitelj, s obzirom na temu pitanja, da je general Praljak odgovoran za ubojstvo Blaža Kraljevića, jer bi to značilo proširivanje optužnice, ili se radi o spekulacijama”, pitala je tužitelja i Sudsko vijeće Praljkova odvjetnica Pinter. Stringer je odgovorio kako ga ne zanima tko je ubio generala HOS-a Blaža Kraljevića, nego da želi dokazati povezanost, odnosno umiješanost hrvatskog vodstva u razbijanje HOS-a, tada regularne bh. vojske. Ekskluzivno donosimo dijelove unakrsnog ispitivanja.

Praljak: Kraljević je poginuo, a je li to bilo ubojstvo, pokazat će istraga

Praljak: Mi smo Prkačina koristili za razbijanje HOS-a i on je dolje napravio posao. On se nama trebao potpuno staviti na raspolaganje. HOS je riješen tek u Zagrebu.

Stringer: Što ste učinili kako biste razbili HOS u Hercegovini?

Praljak: Misli se na to da je HOS neregularna, partijska vojska. Ako bi neki vojnik nešto ukrao, otišao bi u HOS gdje je bio zaštićen i to se nije moglo tolerirati. To je nemoguću situaciju činilo još težom. Tada je Prkačin na moju naredbu otišao dolje da se situacija riješi.

Stringer: Zapovjednik HOS-a bio je Blaž Kraljević. Je li točno da je on ubijen šest tjedana prije nego što je vođen vaš razgovor u Predsjedničkim dvorima (misli se na razgovor Vijeća za nacionalnu sigurnost s Matom Bobanom, Slobodanom Praljkom i predsjednikom RH dr. Franjom Tuđmanom o Prkačinovom “angažmanu” u Hercegovini)?

Praljak: Riječ ubijen treba zaključiti nakon što se završi istraga koja se o tome vodi. On je poginuo i ne znam je li ubijen, a pravo će reći svoje. Ja ne znam.

Stringer: Pa, generale, postavili su mu zasjedu?

Praljak: Ne volim ulaziti u naklapanja prije istrage.

Stringer: Što ste od Prkačina tražili da učini na razbijanju HOS-a na sastanku Vijeća za nacionalnu sigurnost?

Praljak: Od njega se tražilo da pomogne razjasniti situaciju ako se potvrde moji i Bobanovi stavovi. Stringer: Je li ubojstvo B. Kraljevića bilo u interesu HDZ-a?

Praljak: Ne slažem se da je to bilo ubojstvo dok se ne završi s istragom. Ubojstvo nikome ne koristi. Stringer: Pogibija je, ipak, bila u nekom interesu HDZ-a?

Praljak: Kraljević je imao čudne repove iza sebe. Bio je emigrant iz Australije. Imao sam ponekad s njim oštre razgovore, a da svaki oštar razgovor završava ubojstvom, nije točno. Paradirao je u uniformi i skupljao sjajne momke, ali i ološ kojem niste mogli ništa.

Stringer: Nakon što je Kraljević umro, mnogi iz HOS-a su prešli u HVO koji je tako bio jači?

Praljak: I prije su pristupili HVO-u. Posebno moram navesti Stanka Primorca Čanu koji je briljantan momak i jedan od onih koji su se željeli boriti za istinu i pravdu. A Izetbegoviću je bilo stalo da ima takve momke u postrojbama.

Stringer: (Predočio isječak iz članka u “Borbi” od 8. rujna 1992.)

“Jedinice HOS-a priznavale su legitimnost vlasti u Sarajevu, a HVO-a ne.

Dan prije nego će poginuti Blaž Kraljević je rekao da samo HVO treba okriviti za sukobe u Travniku.

Dan prije nego je Kraljević izrešetan njegov zamjenik Ivica Primorac prešao je u HVO.”


OPTUŽBE DRUGIH

Đino Zekan, Haris Tulić, Rikard Čukac,Nedžad Batlak,

  Semir Bošnjić, Nijaz Lulić ,Haris Fazlagić,

BORCI ELITNIH JEDINICA HOS-a:

ZAJEDNIČKA IZJAVA O GENERALU PRKAČINU

PRKAČIN IZDAO HOS,
BOSNU I HERCEGOVINU I HRVATSKU



Čitajući pisanje "general-bojnika" HVO Ante Prkačina pripadnici postrojbi HOS-a iz Mostara, Ljubuškog, Čapljine, Bijelog polja, Zenice, Konjica, Stoca, Zagreba, Osijeka i drugih mjesta koji su sudjelovali u borbama diljem Bosne i Hercegovine a kršćanške i muslimanske vjere, protiv zajedničkog neprijatelja tj. srpskog, agresora, s gnušanjem su prihvatili laži, objede i samohvalisavost navedenog genarala. Zajedničkom izjavom daju priopćenje iza koga stoje imena poznata Hrvatskoj stranci prava koje glasi:

Poslije ubojstva pok. general-bojnika Blaža Kraljevića zapovjednika ratnog stožera HOS-a za BiH na čelo HOS-a dolazi Ante Prkačin. Poslije razgovora s g. Matom Bobanom prilazi pod okrilje HVO i g. Mate Bobana i izdaje naredbu da se u Ljubuški jave elitne postrojbe HOS-a iz niza mjesta BiH, koje se upućuju u Bosansku posavinu za obranu Bosanskoga Broda. Navedeni general obećaje elitnim borcima nagradu od 1000 DEM i 15000 HRD za presjecanje srpskog koridora u Posavini, na što smo mu mi borci HOS-a odgovorili da nas ne interesiraju nikakvi novci nego nas interesira borba protiv srpskog agresora na nedužni narod u BiH.

Navedeni general hvali se da je osobno sudjelovao u svakoj akciji HOS-a u Bosanskoj posavini te sebe imenuje "velikim strategom i velikim vojskovođom" na što smo jako ogorčeni, jer kada smo ga god trebali, ne samo da nije bio s nama, nego smo s prve linije fronte morali slati suborce po njega u Slavonski Brod u njegov vlastiti kafić gdje je uz svoje istomišljenike i ratne profitere stvarao vojnu strategiju. Sramno je pročitati a još sramnije čuti da čovjek koji je izdao HOS i stranku kojoj je pripadao iz osobnih interesa sebe naziva maltene živućim "vitezom". Ako g. Mate Boban ikada postane poglavnik, tada bi mu navedeni general najverojatnije bio živući krilnik. Navedeni general svojim lažnim pisanjem i izjavama ne samo da ignorira žrtve hrvatskih vitezova pripadnika HOS-a nego laže sam sebe pa onda misli da laže i hrvatsko-muslimanski narod.

Od našeg dolaska na brodsko-posavsku bojišnicu, tek kad smo razdvojeni u više malih rojeva na prvoj borbenoj liniji od Save do Kostreša i izdani od samog kvazi generala, pojavio se prvi put među nama kada su nas oko četrdesetoricu izmasakrirale dvije tenkovske granate ispaIjene namjerno ili slučajno iz pozadinske linije HVO-a, što navedeni general i ne zna jer nije bio s nama nego u svom iskazu tvrdi da je bila jedna granata

Tako izmasakrirani, dva mrtva i 38 ranjenih, mi s lakšim ranama prebacili smo se do Slavonskog Broda, prethodno razoružani od HVO, koji su nam nepružajući sanitetsku pomoć dok ne predamo osobno naoružanje branili da dodemo do navedenog generala koga smo nakon razoružanja i pružene prve pomoći pronašli na "njegovoj prvoj liniji frorite" u vlastitom kafiću u Slavonskom Brodu. Na njegovo veliko zaprepaštenje i njegovo neznanje gdje smo bili, kako smo ranjeni i što se događa s postrojbama HOS-a, tada prvi put odlazi samo do komande HVO u Korače, a borci HOS-a spoznajući da su izdani, sami konsolidiraju liniju obrane da bi spasili i izvukli preostale suborce iz četničkog okruženja od Kostreša do Save.

Naši preostali zapovjednici postrojbi HOS-a sami su išli povlačiti preostale rojeve HOS-a diljem borbene linije dok je g. general pred zapovjedništvom jeo i pričao viceve. Nakon našeg izvlačenja i prelaska u Slavonski Brod obećavao nam je za nužne troškove po 40000 tadašnjih HRD za osobne potrebe koji novac je osobno prikupio od građana Bosanskog Broda, a taj novac nikadnismo dobili a ni vidjeli. Istina je da su građani a i pripadnici vojnih postrojbi i medicinsko osoblje dolazili k nama i govorili da smo mi spasili Bosanski Brod i odnosili se prema nama kao roditelji ili braća i sestre prema svojim najbližim, što od kvazi generala nismo doživjeli. Poslije toga, nakon pružene prve pomoći, nasrtljivo nam je nudio da potpišemo profesionalne ugovore s HV i HVO na što nismo pristali nego smo poslije dolaska u Zagreb, teže ranjeni ostali su na dugotrajnom liječenju i rehabilitaciji koja traje i dan danas (oko 170 stradalih), razišli svojim kućama a neki su se vratili na prve linije fronte u BiH, koji su ostali zdravi.

Vis a vis hrvatskog poštenja nismo kanili iznositi ovu istinu o našem kvazi generalu dok i drugi dobronamjerni Ijudi nisu reagirali na samozadovoljstvo i hvalisanje navedenog gospodina.

Uz štovanje!

Ante Prkačin

Poduzetnik, političar, načelnik Glavnog stožera HOS-a

Sebe je predstavljao kao nacionalista, u odnosu prema Europskoj uniji je euroskeptik. U listopadu 1999. osniva vlastitu stranku Nova Hrvatska.

Sebe je predstavljao kao nacionalista, u odnosu prema Europskoj uniji je euroskeptik, izjavio je da Hrvati nikada nisu imali bolju postrojbu od „Crne legije“. Bio je u Hrvatskoj vojsci, HOS-u. Nekoliko puta je ulazio u politiku na velika vrata, i potom na duže vrijeme nestajao.

Rođen je 14. studenog 1953. u Slavonskom Brodu. Studirao je petrokemiju u Sisku i ekonomiju u Slavonskom Brodu. Bavio se ugostiteljstvom. Prije prvih višestranačkih izbora 1990. priključuje se Hrvatskoj demokratskoj stranci (HDS) Marka Veselice s čije je liste izabran u prvi saziv Hrvatskog Sabora, u Vijeće udruženog rada. U drugom sazivu Sabora opet postaje zastupnik ali s liste HSP-a, no, ubrzo postaje nezavisni zastupnik.

S početkom srpske agresije kao saborski zastupnik aktivno se uključuje u obranu Hrvatske. Postaje zapovjednikom antiterorističke i diverzantske postrojbe za posebne namjene u Slavonskom Brodu. Krajem 1991. priključuje se Hrvatskoj stranci prava. Imenovan je načelnikom Glavnog stožera HOS-a. Sudjeluje u borbama za Bosanski Brod kada je 3. ožujka 1992. sa skupinom svojih pristaša spriječio da snage bosanskih Srba tada preuzmu taj grad.

Nakon pogibije Blaža Kraljevića 9. kolovoza 1992. potpisuje 23. kolovoza s Matom Bobanom u Grudama sporazum kojim su izbjegnuti sukobi HVO-a i HOS-a, a kojim je HOS praktički raspušten. Ubrzo je isključen iz HSP-a. Prkačin s dijelom HOS-ovaca odlazi u Bosansku Posavinu gdje sudjeluje u obrani tog područja. Po završetku rata je umirovljen.

U listopadu 1999. osniva vlastitu stranku Nova Hrvatska. 2000. godine sudjeluje na predsjedničkim izborima. Osvaja manje od jedan posto glasova i ispada u prvom krugu. Ponovno se vraća u HSP 2011. godine, ali ne uspijeva osvojiti zastupnički mandat na izborima.

Prijateljevao je s brojnim hrvatskim političarima, ali bi se obično s njima razilazio kada bi došli na vlast. Tako je bilo i s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem, kao i bivšim premijerom Ivom Sanaderom. „Ljudi kada dođu na pozicije, vole da im se podilazi a ja to ne mogu činiti“, kazao je komentirajući razlaz s njima.

Prkačinovo ime često se u medijima pojavljivalo u vezi s temama iz crne kronike. Tako su se svojedobni sukobi u Slavonskom Brodu sa smrtnim posljedicama, tumačili i kao obračun između Prkačinovih ljudi i ljudi generala Mladena Kruljca. Ponudio se i kao svjedok u slučaju ubojstva hrvatskog doministra Joze Leutara u Sarajevu koji je stradao od podmetnute eksplozivne naprave pod njegov automobil.

Prkačin je u vezu s tim doveo Antu Jelavića, bivšeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Jelavić je odbacio svaku pomisao da ima veze s tim. Prkačin se i dalje bavi privatnim poduzetništvom. Rado ističe da nije uzeo ni generalsku ni saborsku mirovinu. Oženjen je i otac dvoje djece.