IX .BOJNA HOS-a

"RAFAEL VITEZ BOBAN"

SPLIT

02.studeni.1991 - 1996


HOS-ovu devetu bojnu činili su ljudi iz svih krajeva Hrvatske, Vojvodine i Bosne i Hercegovine. Hrvati, ali i Muslimani. Među njima i legionari. Prošla je sito i rešeto u Domovinskom ratu. Tamo gdje su bili, duž čitavog juga Hrvatske i Slavonije, nikada nisu izgubili niti jedan centimetar. Nitko im ne može odreći ni hrabrost ni odvažnost. Nitko ne može poreći njihove ratne zasluge. Nema zapovjednika koji nije za njima žudio, jer svi su znali - gdje ti momci dođu, neprijatelj više nije siguran. Pa ipak, usprkos svemu tome, ni u jednoj knjizi što su je vojni stratezi i generali napisali o Domovinskom ratu i operacijama, njihovi ime se nigdje ne spominje.Ratni put IX. bojne Rafael vitez Boban, postrojbe Hrvatskih oružanih snaga, počeo je kada je formirana u Splitu po zapovijedi čelnika HOS-a Dobroslava Parage od 2. studenoga 1991. godine kao deveta po redu u sastavu HOS-a, po čemu je i dobila službeni naziv "9. bojna HOS-a".

Slovenci ih obučavali

Pripadnicima ove postrojbe ostavljeno je da zajedno sa svojim zapovjedništvom izaberu naziv za bojnu kakav žele, s tim, kako se navodi u zapovijedi, "da taj naziv mora nositi ime nekog časnog velikana iz plejade neumrlih hrvatskih velikana".Tu su zapovijed potpisali Ante Đapić kao načelnik ratnog stožera HSP-a i Paraga, u svojstvu zapovjednika HOS-a, a Jozo Radanović, u to vrijeme predsjednik podružnice splitskog HSP-a dobio je čin bojnika i imenovan je zapovjednikom HOS-a za Dalmaciju.

- Prvi vod HOS-a osnovan je još 22. siječnja 1991. godine i zapravo se radilo o dragovoljačkom vodu HSP-a s oko dvadesetak pripadnika. Taj se vod, preko tadašnjeg SNO Split stavlja na raspolaganje pričuvnom sastavu MUP-a RH u obranu države. Do polovice svibnja 1991. brojčano prelazi u satniju, a početkom lipnja iste godine dio ljudi odlazi na specijalističku obuku u Sloveniju. Bio je to dogovor Janeza Janše i Parage, a specijalističku obuku u Teritorijalnoj obrani Slovenije prošlo je oko pet stotina HOS-ovaca, od čega petnaestak iz Splita - prisjeća se danas prvi zapovjednik HOS-a Jozo Radanović.

Od lipnja 1991. HOS-ovci se vode kao samostalna satnija u sastavu Četvrte gardijske brigade, kroz koju se i naoružavaju.

Do listopada te godine broj dragovoljaca je narastao na gotovo pet stotina pripadnika, pa postrojba dobiva status bojne i djeluje pri Četvrtoj kao samostalna izobrazbena postrojba.

Deveta i HOS-ovci su, kaže Radanović, imali potporu prvog zapovjednika Četvrte gardijske brigade, današnjega generala Ive Jelića, i to od samog početka njezina stvaranja i njezine upotrebe na bojištu.

- To je jedini hrvatski general koji je svoju karijeru i svoju budućnost zbog HOS-ovaca stavio na kocku i doveo u pitanje i za tu mu potporu javno zahvaljujem, za sve što je učinio za nas - kaže Radanović.
U prosincu 1991. 1070 pripadnika .

Prema njegovim riječima, bojna svoj brojčani maksimum dostiže u prosincu 1991. godine kada je imala 1070 pripadnika.

Deveta bojna prošla je sinjsku i drnišku bojišnicu, ali i dubrovačko područje, šibensku i zadarsku bojišnicu te Slavoniju. Pripadnikom HOS-a postajalo se polaganjem prisege, jer vojnik bez prisege, kaže Radanović, nije vojnik, a zanimljivo je da su pri polaganju prisege morali imati i — dva svjedoka! HOS-ovac je prisezao ovako:

"Bogom svemogućim i svime što mu je sveto da će kao pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga na kopnu, moru i zraku vršiti bespogovorno sve povjerene mu zadaće, ali i da će čuvati tajne i nikada ih nikome neće odati. Prisežem da ću biti odan i ustrajan borac za slobodu hrvatskog naroda, obnovljenu državnost čuvati i nikada Hrvatsku izdati. Ako se ogriješim, svjestan sam odgovornosti i za svaki propust odgovaram svojim dobrom i svojim životom. Svemogući Bog neka mi je svjedok uz nazočnu hrvatsku braću pred kojima polažem i vlastoručno i dragovoljno potpisujem ovu svečanu prisegu"

izgovarali su budući HOS-ovci.
Najstariji po stažu u HOS-u bojnik Ivan Perkušić, kojeg većina jednostavno zove Barba, danas je umirovljeni stopostotni invalid koji još čekana rješenje stambenog pitanja. To je čovjek koji je vodio HOS-ovce u bici za Srđ, odnosno Dubrovnik. Da nije bilo pripadnika 9. bojne, Srđ bi 9. studenoga pao i Dubrovnik bi time bio pod kontrolom neprijatelja.

Obranjen Dubrovnik

- S nama su bili i Četvrtaši - prisjeća se Barba. - Nikad neću zaboraviti 6. prosinca 1991. godine kada je zabilježen najžešći napad na Srđ i Dubrovnik. Pucali su po nama niški specijalci, crnogorski četnici, tri topovnjače s mora, četnici iz Nevesinjske šume, a na pedeset metara došla su nam tri tenka. Cili dan vodila se bitka. U ponoć sa šest specijalaca MUP-a dolazi nam u pomoć Srećko Kljunak, današnji saborski zastupnik. Napad je odbijen, Dubrovnik je obranjen. Ali, kako? Kad više nismo znali šta bismo, zapivali smo Evo zore, evo dana i četničke snage su se povukle! - kazuje Barba.Krajem 91. godine, dio pripadnika HOS-a se profesionalizira u Četvrtoj brigadi, a najveći dio ide u 114. brigadu, kao prvu pričuvnu postrojbu. Dio ljudi bio je i u postrojbama koje su formirane tijekom rata - 141., 159., 156., 126. i drugima. Kratko vrijeme početkom 92. bojnom je zapovijedao Jurica Jukić, a u svibnju ih preuzima Marko Skejo i sve "koji su htjeli spaja u jednu postrojbu - Rafael vitez Boban".

"Svi smo na vezi"

- Od tada se vodimo pod 114. brigadom do kraja rata. U našoj je postrojbi, dok nisu počeli sukobi u Bosni, bilo 30 do 40 posto Muslimana. A kad je počeo rat tamo, dio je otišao, ali je dio njih i ostao - kaže Skejo.
Skejo je u listopadu 1994. godine postao zapovjednik 114. brigade, pa je zapovijedanje Devetom pripalo Mići Ćuku. Sve vrijeme vršena je obuka pripadnika, tako da su akcije Hrvatske vojske u kojima su i oni sudjelovali, iako to vojni analitičari ne bilježe, dočekali spremni. I Zimu 94.,i Ljeto 95., i Oluju. Kraj rata dočekali su na Južnom bojištu.

- Bili smo postrojba koja od osnutka do završetka rata nije izgubila ni milimetar položaja, niti se povukla ni stope natrag, uvijek smo išli samo korak naprijed - tvrdi Barba. Po završetku rata dio ljudi je razvojačen, a dio je otišao na skrb.
Pogledajte koliko je tih udruga i čemu one služe? Postale su svrha same sebi, a branitelji nemaju nikakve koristi. Je li ijedna udruga riješila ijedan gorući problem, makar jednog branitelja? Nije. Način na koji sad udruge djeluju, najviše šteti samim braniteljima, kazuje Radanović, dodajući da je ovoliki broj braniteljskih udruga, odraz egocentričnosti pojedinaca

- Svi smo mi na vezi. Kad bi tribalo, skupili bismo se brže nego što to itko može zamisliti - kaže danas pukovnik Skejo, koji je ratnu odoru zamijenio civilkom.

- Nastavio sam se baviti poduzetništvom, jer to radim ravno 20 godina. Nisam se okoristio u ratu, i nije mi rat iznjedrio poslove - kaže Skejo, danas vlasnik tvrtke Za dom. "Gradim svima koji imaju lovu", odgovara na pitanje gradi li kuće braniteljima. I dodaje, kao da predosjeća što ćemo ga pitati, da 98 posto zaposlenih kod njega čine baš branitelji. Izuzetak su jedino žene u uredu. U svom voznom parku ima bijeli mercedes koji na mjestu naljepnice za oznaku države ima ime NDH! A koju bih drugu imao? - pita nas. Crna mu je omiljena boja, crn je i sat na njegovoj ruci, i to baš s oznakama HOS-a! A crna je i boja postrojbe Rafael vitez Boban.A je li HOS-ovcima danas crno? Pukovnik Marko Skejo, svojedobno njihov zapovjednik, kaže da nije. Odbacuje teze da HOS-ovci nisu ništa dobili. Vidi se to iz dobivenih činova, odličja, pohvala, skrbi, mirovina i stanova. Hrvatska država o HOS-ovcima je jednako skrbila kao i o svim pripadnicima Hrvatske vojske.Radanović pak dijeli njegovo mišljenje samo kad je riječ o činovima. Dio činova je riješen, a o ostalom bi se dalo razgovarati.

- Ljudi koji su pisali knjige o Domovinskom ratu i bili u prilici pisati povijest, svoje vojne i političke karijere gradili su na krvi i žrtvama palih HOS-ovaca, prešućujući ih! Stoga i ne čudi ni ono najbanalnije - same oznake HOS-a nema među popisom oznaka postrojba HV-a u Domovinskom ratu! Šutnja o HOS-u je politička odluka - tvrdi Radanović.

Na upit tko je tako odlučio, Radanović nema komentara:

- To je već poznato, tko je odlučio i tko je ubio Antu Paradžika, utemeljitelja HOS-a, tko je ubio Blaža Kraljevića i mnoge druge? Ta bismo pitanja mogli nizati, no već iz samih pitanja, nameće se odgovor - kaže Radanović.
Izgubljena bitka s birokracijom
On danas nije član niti jedne udruge branitelja niti jedne stranke, iako je nekad vodio i splitsku podružnicu Hrvatske stranke prava i Udrugu HOS-a, ali je na sve dužnosti, kako stranačke, tako i u udruzi, podnio još prije dvije godine ostavke i od svega se maknuo. Ne ide danas ni na kakve proslave niti se bavi ratnim uspomenama, iako se svega jako dobro sjeća.

- Pogledajte koliko je tih udruga i čemu one služe? Postale su svrha same sebi, a branitelji nemaju nikakve koristi. Je li ijedna udruga riješila ijedan gorući problem, makar jednog branitelja? Nije. S druge strane, ti isti ljudi koji su danas grlati, čast malobrojnim izuzecima, nisu bili ni izbliza tako grlati 89. i 90. godine, nisu se voljeli slikavati, a kamoli govoriti za novine. Način na koji sad udruge djeluju, najviše šteti samim braniteljima - kazuje Radanović, dodajući da je ovoliki broj udruga, odraz egocentričnosti pojedinaca.

- Shvatio sam tu nemoć dok sam bio "unutra" i otišao. Zato bi čelnici udruga trebali dati ostavke, sjesti za stol, pogledati sebi u lice i izabrati prvog među jednakima i uhvatiti se ukoštac s problemima koji muče hrvatske branitelje, a ne rješavati svoje privatne interese! Činjenica je da su HOS-ovci dobili sve bitke u Domovinskom ratu, ali je isto tako činjenica da danas gube bitku s birokracijom, s onima koji dizanjem ruku skidaju njihove glave ubojitije od ijednog gelera i granate - ogorčen je Radanović.

- Neka se saborski zastupnici upitaju bi li sjedili na svojim funkcijama da nije bilo nas branitelja - poručuje im prvi zapovjednik HOS-a u Splitu. Radanović povlači paralelu između sadašnje i bivše vlasti i za obje smatra da su licemjerne prema braniteljima:

- Prva je pripremila teren, a ova sada izvršava ono što joj je pripremljeno. Pogledajte SUBNOR. O njima se šutjelo i prije i sada. I uvijek će se šutjeti. Po hrvatskim braniteljima se pljuje i gazi. A zar nije zločinac onaj tko je ubio dva moja strica i djeda, jer ratni zločin ne zastarijeva ili je zastara u pitanju samo kad je riječ o Hrvatima?
"Braniteljima je lako manipulirati"

Upitan za komentar Liovićevih najava o blokadama, Radanović kaže da je učinkovitije inzistirati na dijalogu. Objašnjava to osjetljivim vremenima i kaže kako treba imati na umu da su branitelji osjetljiva masa kojom je lako manipulirati. Ne stoga što su lakovjerni, već zato što je stvorena slika po kojoj ni jedan branitelj ne može raspoznati tko radi za nj, a tko protiv njega. A bilo kakav incident sada, doveo bi Hrvatsku pod patronat SFOR-a, KFOR-a ili sličnih organizacija. Ipak, Radanović podržava prosvjede, ali samo one s određenim ciljem.

- Branitelje danas tretiraju kao glinene golubove. Svaki novopečeni političar na nama trenira svoju "demokratičnost". Provodi se kriminalizacija Domovinskog rata i to svim silama. Krivi smo što smo stvarali hrvatsku državu! Nas danas ne mogu streljati, jer bi to bilo grubo od "demokrata", ali nas mogu getoizirati, što i rade. Pa, više se govori o legalizaciji tzv. lakih droga nego o statusu stradalnika - upozorava Radanović.

S kolegama iz rata ne viđa se često, ali kao njihov nekadašnji zapovjednik, odbija optužbe da su bili paravojni. I staž u HOS-u se priznaje službeno od lipnja ’91. do kolovoza ’92. Radanović zato kaže:

- Dok su HOS-ovci branili Hrvatsku, netko je išao u Domovinski rat "Za dom", odnosno Domovinu, a netko za trosobni stan.
Na izravan upit, odriče li se 10. travnja i Ante Pavelića i svih zlodjela koja se poglavniku pripisuju, Radanović vrlo kategorično kazuje:

- Ne! Ne znam za njegova nedjela, ali Vas pitam: Zar je nedjelo voljeti Hrvatsku?
Na isto pitanje upućeno Skeji, Barbi i Ćuku, stigao je gotovo identičan odgovor:

- Ne, ne odričemo se ni 10. travnja, ni Pavelića, niti išta znamo o njegovim navodnim zlodjelima. NDH je bila, službeno priznata od 27 država. Oni su udarili temelje današnjoj hrvatskoj državi - kaže Skejo.
Pjesma za Račana

- Novoj hrvatskoj vlasti poručujemo neka joj Bog prosvitli pamet i pomogne joj da se izvuče ovaj narod iz jada i bijede! A i mi ćemo im u tome pomoći. Da nam je netko rekao da će Hrvatska biti u situaciji kao što je danas, bili bismo ga u stanju razapeti - kaže Skejo. Ne imenuje krivce, kaže da je u proteklih deset godina bilo i dobrih i loših poteza.

- Država se stvorila i obnovila a znamo da je bilo i dosta kriminala. Nova je vlast obećala u predizbornoj kampanji da će struka voditi struku, a politika politiku, ali se to danas okrenulo naopako, pa se događa ono najgore: podjele na podobne i nepodobne. Branitelje se sotonizira, šalje u Haag, izmišljaju se ekscesi, pa ispada da smo dežurni krivci za sve. Još samo fali da nas optuže i da smo mi započeli rat protiv Srba - kaže Skejo.
Tu ga Ivan Perkušić Barba prekida pjesmom, spjevanom premijeru: Oj, Račane, ti se ne boj Rusa, hosovci su iza svakog busa.

Postrojavanje IX. bojne nakon terena, Divulje 1992.

Svilaja

Max,pok. Jukić,pok. "Top",Ante,Luster,Aco, dolje:Curica,dvojici se ne mogu sjetit imena(na moju veliku žalost),Šljivo i pok. Joško Božić

Pripadnici IX. bojne u Škabrnji

Na slici IX. bojna na Srđu povodom otkrivanja spomenika poginulim braniteljima 1993.
S lijeva Vladava, Aco, Jusuf, pok.Apo, pok.Dilber, pok.Barba, Joso i Ćuk.

U sredini roditelji pok.Pecija koji su zamolili Hosovce za zajedničku sliku u čast poginulog sina

Vod IX. bojne u Mokošici kraj Dubrovnika na odavanju počasti poginulim suborcima iz 3. (Omiške) bojne 114. brigade HV, 4. mjesec 1993
S ljeva Miće Ćuk, Petar Karlušić, Doktor, Luster, Struka, Kanada, Zvone Teklić i Miro

Marko Skejo
Marko Skejo

Škabrnje 1993. godine.