VI. BOJNA HOS-a

VINKOVCI

 

 

27.lipanj.1991 -

Ustroj VI.bojne

Hrvatske obrambene snage su nastale od dragovoljaca koji su se okupljali kao stranački istomišljenici i već krajem 06. mjeseca 1991 godine u organizaciji HSP-a, prva grupa budućih pripadnika HOS-a odlazi na dvotjednu obuku u Sloveniju, a po povratku nastavlja se sa obukom na Otočkim virovima u trajanju od 15 dana.

Obuku je vodio Ivica Zupković, koji je na prijedlog većine boraca postavljen za Zapovjednika postrojbe. Po završenoj obuci na Otočkim virovima, prelazimo u prostorije glazbene škole u Vinkovcima, međutim zbog naglog priliva ljudi selimo se u Dom omladine gdje nam je bilo i sjedište do rasformiranja postrojbe. Uskoro izlazimo na prve položaje u II. mjesnoj zajednici, gdje ostajemo oko tri dana. Poslije toga s već oformljene dvije Satnije prelazimo na put Cerić - Mala Bosna, dok dio postrojbe odlazi u Đeletovce gdje aktivno sudjeluje u obrani Đeletovaca. Iz Doma omladine krećemo i u opsadu vojarne sa oko 50 ljudi.

Pad vojarne dogodio se 24.09.1991. godine a mi smo zauzeli položaje 23.09.1991. godine u noći. 01.10.1991. godine dolazi do pada Đeletovaca i vatrenog krštenja HOS-a, a već 02.10. 1991. godine dolazi do pada Cerića gdje smo zbog nesavjesnosti ili neznanja pojedinaca koji su pun autobus pripadnika HOS-a, poslali u Cerić imali najveće gubitke u ljudstvu.

25.10.1991. godine padaju Antin i Tordinci i naši ljudi pod vodstvom Tome Kalaice i Antuna Damjanovića, njih oko 40 povlaće se u grad na osiguranje vojarne i Viteksa.

Usred žestokih napada četnika potpomognutih JNA i tenkovima morali smo se povući iz Đeletovaca. Dio ljudi stacionira se u Otoku, a jedan vod od 45 ljudi pod zapovjedništvom Ilije Đikića zauzima položaje u selu Nijemci, gdje dolazi do formiranja Izviđačko - diverzantskog voda "Čikago".

Padom Nijemaca oba voda se povlače jedan u Otok, a drugi ostaje u Komletincima. Iz Komletinaca vršimo redovna izviđanja duboko u zaleđu neprijatelja potpomognuti vodom iz Otoka.

U to vrijeme stalni položaji bili su Komletinci, Otok, Mala Bosna, Nuštar, Jarmina i Vrbanja. Dio postrojbi hrvatskih obrambenih snaga djelovale su u Bogdanovcima i u Vukovaru s kojim iz tehničkih razloga nismo imali kontakt.

 HOS - Vinkovci
HOS - Vinkovci

Od zauzimanja položaja početkom 10. mjeseca sve postrojbe HOS-a točno u isto vrijeme na svim punktovima imali smo postrojavanje i čitanje dnevnih zapovjedi sa rasporedom dužnosti i obveza, a ukoliko su dozvoljavali uvjeti učestalim granatiranjem i stalnim provokacijama četnika, vršena je obuka svih vojaka za korištenje borbenih sredstava koji su bili trenutno u upotrebi.

U 09. mjesecu imali smo već obučenu i 24 sata spremnu sanitetsku desetinu, koju je obučio medicinski tehničar Željko Radović. Sanitetska desetina vršila je stalna dežurstva na svim položajima koje su držali pripadnici HOS-a. Svi vodovi odlukom zapovjedništva morali su imati maksimalno obučene ljude prema njihovim specijalnostima i psihotjelesnoj spremnosti. Redovito je vršena obuka novo pristiglih vojaka za korištenje protiv tenkovskog i pješadijskog naoružanja, poglavito za korištenje beztrzajnog topa, zolje, ose i RPG-a. Za postavljanje mina i pružanje prve pomoći krajem 10. mjeseca kada su već uveliko trajale vojne operacije oformljen je obučni centar na starim Kunjevcima za obuku vojaka svih postrojbi (HOS, HV, MUP) koje su vodili iskusni vojni kadrovi iz drugih zemalja i vojnih postrojbi (Legija stranaca). U isto vrijeme imali smo oformljenu desetinu veze, ustrojen Sanitet, mehaničku radionu, krojačku radionu, tehničku desetinu i logistiku koja je svakodnevno vršila opskrbu postrojbe opremom i hranom. Tehnička desetina brinula se ukoliko su uvjeti dozvoljavali za održavanje zgrada, gdje su bili pripadnici električnih vodova (????), uspostava veze, popravak vodoinstalacija i ostale radnje za poboljšanje uvjeta i djelovanja postrojbe. U tehničkoj desetini bili su jedan vodoinstalater, obućar, stolar, staklar, električar i puškar. Krojačka radiona imala je jednog majstora i jednog pomoćnog radnika za popravak uniformi i ostale opreme. Svi koji su radili u tim službama bili su stručni za taj posao, sa završenim srednjim školama. Sva ta zanimanja bila su nam potrebna zbog toga što je dosta zgrada bilo oštećeno, a uniforme i oprema su se stalno kidali jer smo bili stalno u pokretu. Desetina za sigurnost brinula se za sigurnost zapovjednog mjesta, koje je bilo smješteno u ulici Jurja Dalmatinca. Na upotrebi smo imali Dom omladine i dvije privatne kuće u kojima su bili smješteni: sanitet, logistika, veza, kuhinja, administracija i zapovjedništvo.

U 11. mjesecu formacijski smo imali 4 satnije i osam stalnih puktova: Vrbanja, Komletinci, Otok, vojarna, Mala Bosna, Nuštar, Jarmina i zapovjedno mjesto Vinkovci.

 Vinkovačka 6. bojna HOS-a, među njima je bilo i stranih dragovoljaca !
Vinkovačka 6. bojna HOS-a, među njima je bilo i stranih dragovoljaca !
Vinkovačka 6. bojna HOS-a, među njima je bilo i stranih dragovoljaca !

Copy and WIN : http://bit.ly/copynwin

Sve akcije koje smo izvodili rađene su u dogovoru sa 109. brigadom, 131. brigadom i 105. bjelovarskom brigadom.

U zoni odgovornosti 109. brigade djelovala je formacijska jedna bojna, koja je do 14.01.1992. godine imala status Samostalne postrojbe, a usmenim dogovorom zapovjednika HOS-a Ivice Zupkovića i Josipa Zvirotića tadašnjeg zapovjednika 109. brigade dobivamo ustrojbeno mjesto kao 6. bojna, 109. brigade sa vojnom poštom 2131/06. Kako su se dalje odvijale borbene opreacije, naša obučenost i borbenost bila je sve bolja uz sitne propuste za koje mi nismo bili krivi, jer smo u par navrata dobili neispravno oružje, koje smo odmah popravljali i odjeću uglavnom ljetnu i obuću dječju koju nismo mogli koristiti pa smo sve nosili u Caritas. Padom Vukovara dolazi do dogovora između ostalih zapovjednika i postrojbi HOS-a o ostavljanju svih izviđačko - diverzantskih vodova i borbenih skupina u punu borbenu gotovost. Uvodi se čvršća disciplina od 23. do 27.11.1991. godine do izražaja dolazi obučenost santetske desetine, kod prihvata Vukovaraca koji se probijaju između Jankovca i Marinaca i Mirkovaca i Cerića u smjeru Male Bosne, njih oko stotinu koji su se probijali u grupama od 3 pa na više prihvaćala je satnija stacionirana u Maloj Bosni. Cijelu operaciju spašavanja i prihvata pomagao je izviđačko - diverzantski vod "Hijena" i izviđačka desetina "Kojot". I.D.V. grupa "Hijena" kasnije šalje pun vagon eksploziva (9 tona) u smjeru Mirkovaca, sa namjerom da unese zabunu u redove četnika i JNA, koji su već postali jedna vojska, međutim dolazi do zaustavljanja vagona zbog popucalih električnih vodova i strašne eksplozije koja je maksimalno unjela zabunu među četnike, dok je ista vijest popraćena na TV Novi Sad - "da ustaše imaju atomsku bombu". Ista skupina imala je uspješnu akciju u Kopačkom Ritu kada je nanijela znatne gubitke neprijatelju u tehnici i živoj sili.

Mate Vidović jedan od zapovjednika HOS-a
Mate Vidović jedan od zapovjednika HOS-a

U zoni odgovornosti 131. brigade HV-a smješten je IDV - Vrbanja pod zapovjedništvom Đure Ćosića i Mate Pavića. Isti vod osnovan je od pripadnika 6. bojne, a formiranjem same brigade negdje krajem 11. mjeseca 1991. godine, vojaci sa područja Bošnjaka,Županje, Vrbanje i Gunje osnivaju vod koji je brojio oko 45 ljudi, u isti vod uskoro prelazi 60 vukovaraca koji su pojačali borbenu gotovost istog voda pa se razmišljalo o formiranju Satnije. IDV Vrbanja vršio je izviđanja na tromeđi Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine sa povremenim diverzantskim akcijama u dogovoru sa zapovjedništvom 131. brigade. IDV "Čikago" brojao je oko 60 ljudi i djelovao je uspješno u zoni odgovornosti 105. bjelovarske brigade. Sve postrojbe HOS-a logistički su naslonjene na bojnu koja je djelovala u Vinkovcima, a sve se raspodjeljivalo sukladno broju ljudi i potrebama.

Smatram da smo svojim sudjelovanjem u obrani Đeletovaca, Nijemaca, Nuštra, Jarmine i Vinkovaca dali veliki obol što se vidi iz svih akcija u kojima smo sudjelovali nažalost po broju mrtvih, njih 38 i oko 100 ranjenih.

Vinkovčanin Miroslav Martinovski

preminuo  9.studenog 1991. god. nakon teskog ranjavanja

u Popovaci 24. listopada 1991. god.
Počivao u Miru Božjem.

Postrojba HOS-a iz Jarmine kod Vinkovaca

 Pukovnik Damir Radnić zapovijednik HOS-a u Bogdanovcima, pukovnik Ivica Zupković zapovijednik Vinkovačkog HOS-a i Igor Široki maloljetni dragovoljac Vukovarskog HOS-a
Pukovnik Damir Radnić zapovijednik HOS-a u Bogdanovcima, pukovnik Ivica Zupković zapovijednik Vinkovačkog HOS-a i Igor Široki maloljetni dragovoljac Vukovarskog HOS-a

Vinkovci (mala bosna) 1991.

Vinkovci (mala bosna) 1991.

Vinkovci (mala bosna) 1991.

Tomislav Tokić iz Nuštra, pripadnik vinkovačkog HOS-a i posade slavnog BOV-a.

Tomislav Tokić iz Nuštra, pripadnik vinkovačkog HOS-a i posade slavnog BOV-a.

Posada slavnog BOV-a, ponosa vinkovačkog HOS-a.

Posada slavnog BOV-a,

Nuštar

Angelina Shannon-Toyah

Davor Špadijer, pripadnik vinkovačkog HOS-a

Nuštar

Tomislav Tokić, Igor Bliml, Žarko Prce, Dražen Bičanić

Legendarni zeleni Suzuki,Sa kojim je Majić razvozio hranu po položajima vinkovačkog HOS-a. Stjepan Draganić-Buco sjedi u njemu.

PAT  (HOS Nuštar)

Stjepan Draganić-Buco

Tomislav Kalaica Nuštar 1991

Salko Birg


Tužno sječanje  01.03.1992.godine u 09.45h

Poginulima neka je vječna slava, nikada Vas nismo zaboravili Vitezovi!



01.03.1992. Nedjelja u 09,45 h eksplozija koja je odnijela živote naših suboraca,neke napravila doživotnim invalidima.Taj dan je Dobroslav Paraga bio u posjetu Vinkovcima,a zlonamjernici su sabotažom digli u zrak stožer HOS-a,poznatiji kao Omladinski Dom,u koji je Paraga trebao stići svaki sat,iz hotela Slavonija,gdje je bio na sastanku. Osam pripadnika je tom prilikom ranjeno,od čega trojica jako teško. A živote su tada izgubili:

VLADO KNEŽEVIĆ  iz mjesta Podravska Slatina

IVICA BOŠNJAK  iz mjesta Babina Greda

DARKO RUŠANAC  iz Rovinja

(Omladinski Dom) Ostaci Stožera HOS-a Vinkovci nakon eksplozije

Copy and WIN : http://bit.ly/copynwin

( Omladinski Dom ) Ostaci Stožera HOS-a Vinkovci nakon eksplozije 01.03.1992.

(Omladinski Dom) Ostaci Stožera HOS-a Vinkovci nakon eksplozije

Copy and WIN : http://bit.ly/copynwin

Tužno sječanje  02.10.1991.godine

Prilikom napada četničkog agresora na slavonsko selo Cerić,

poginulo je 11 pripadnika vinkovačkog HOS-a. 15 ih je ranjeno, a 3 su zarobljeni.

Toga dana je Cerić i pao. Poginulima neka je vječna slava, nikada Vas nismo zaboravili Vitezovi!

Vječna slava hrvatskim bojovnicima,

koji poginuše u slobodnoj Hrvatskoj,

od ruke Hrvata.

 

             ZA DOM SPREMNI

zapovjednik Vinkovačkog HOS-a   Ivica Zupković



 Tomislav Tokić i Dražen Dretvić, Vinkovački Hosovci članovi posade BOV-a
Tomislav Tokić i Dražen Dretvić, Vinkovački Hosovci članovi posade BOV-a
 Stankovci
Stankovci



STJEPAN DRAGANIĆ-BUCO,

PRIPADNIK VINKOVAČKOG HOS-a

I POSADE BORBENOG OKLOPNOG VOZILA (BOV).




DOPRINOS  OPĆINE  OTOK  U DOMOVINSKOM RATU

Iz Otoka je poginulo 24 pripadnika Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova i 3 civilne žrtve rata. "U obrani Hrvatske Otočani sudjeluju kao pripadnici policije i Hrvatske vojske u sastavu otočke 109. brigade koja nosi naziv "Otočki vukovi" sa smještajem u Otoku. Također sudjeluju u borbama duž čitave bosutske bojišnice. Kao dragovoljci nalaze se 1992. godine na bosansko-brodskoj i oraškoj bojišnici te na hercegovačkom bojištu. Kao pripadnici 5. gardijske brigade sudjeluju 1993. godine u akciji "Maslenica", a 1994. godine u sastavu iste brigade su u akciji "Zima 94". Godine 1995. sudjeluju u vojno-redarstvenim operacijama "Bljesak" i "Oluja", a u Bosni sudjeluju u akcijama "Maestral" i "Ljeto 95".

U Domovinskom ratu se znatan broj Otočana nalazi u redovima HOS-a. U jeku najžešćih borbi, u jesen 1991. godine, HOS-ovci su u redovima obrane u Maloj Bosni (Vinkovci), Nuštru, Ceriću, Đeletovcima, Nijemcima i Jarmini. Početkom 1992. godine bataljun HOS-a, koji od listopada 1991. nosi ime Marijana Baotića i u kome su Otočani najbrojniji, nalazi se u redovima Hrvatske vojske kao šesti bataljun 109. brigade."

Akt od 1. ožujka 1992. imao je za neposredni povod smrtonosnu i ubilačku akciju SZUP-a i SIS-a u jutarnjim satima u Stožeru HOS-a u Vinkovcima (postrojbe HOS-a u Vinkovcima brojale su u tom trenutku 800 pripadnika i sve su bile uklopljene u 109. brigadu HV-a).

Dobroslav Paraga

Feral Tribune, 02.02.2006.


Čelnici HSPa posjetili vinkovačko ratište

Snimila: Brankica Bukovski

Početkom ovog tjedna vinkovačkod ratište posjetili su čelnici Hrvatske stranke prava, gospoda Dobroslav

Paraga. predsjednik stranke, i Ante

Dapić, načelnik ratnog stožera

HSPa.

U situaciji kada je iskonski hrvatski interes iznad svega, bez obzira na stranačka opredjeljenja, u današnjoj krvavoj zbilji ratnih razaranja vinko-vačko-vukovarskog ratišta, ova posjeta Vinkovcima bila je u cilju ohrabri-vanja boraca da ustraju u oslobodi-lačkoj borbi i poticaj onima koji su iz bilo kojih razloga napustili grad da se vrate i ojačaju obrambene redove vinkovačko-vukovarske fronte.

U kraćem razgovoru s čelnicima

HSPa, gospodin Paraga je, između ostalog, rekao:

-LI Vinkovce sam došao medu svoje prijatelje, da razgovaram s pred-stavnicima naše stranke i boraca

HOSa, tako i s predstavnicima vlasti s kojima sam se već ranije upoznao, jer sam bio gost Vinkovaca u više navrata. Sad kada su najteži trenuci za

Hrvate Vinkovaca i ovog područja, smatrani da mije dužnost biti medu njima, a i na licu mjesta vidjeti i osje-titi ono što oni proživljavaju iz dana u dan, što se u Zagrebu ne može niti iz daleka naslutiti, a kamoli proživjeti i propatiti. Obišao sam i položaje naših boraca u Ntištru gdje se suprotsta-vljaju velikosrpskoj tiraniji na hrvat-skim prostorima i mogu reći da sam ogorčen što vidim da hrvatski narod ovdje mora živjeti u podrumima, da su ulice grada praktično puste, a Nuštar nisam prepoznao, jer sam ga upamtio kao lijepo hrvatsko mjesto u kojem sam bio čest gost, jer je pokojni dopredsjednik HSPa, gospodin

Paradžik tu imao daljnju rodbinu.

Smatram da je nad vinkovačkim hrvatskim narodom počinjen veliki zločin, ne samo od četničke razboj-ničke bagre i krvoloka Miloševića, nego isto tako nebriga predsjednika

Tuđmana nikako bolje ne očituje.

Čuo sam da se ovom kraju ne poklanja dovoljna pažnja, u što sam se sada uvjerio na licu mjesta. Odlučan sam, zajedno s mojom strankom i mojim ljudima koji se nalaze ovdje u velikom broju i gdje su mnogi položili svoje živote u obrani Vinkovaca, a

čije smrtovnice držimo na počasnom mjestu u našem Starčevićevom domu u Zagrebu, da zajedno ustrajemo u oslobađanju naše domovine. Mi smo beskrajno zahvalni tim ljudima koji su dali svoje živote za Hrvatsku kao hrvatski vojnici, a isto tako smo došli izraziti našu zahvalnost i divljenje svima onima koji su ostali u Vinkov-cima, Maloj Bosni, Nuštru i na ovim dijelovima Hrvatske gdje je hrvatski križ najteže nositi, a jednako tako donijeli smo potporu, čvrsti zavjet da će naši najbolji, najodvažniji članovi opet popunjavati redove HOSa i hrvatske vojske i pomoći obranu Vinkovaca i ovog područja da se ta stoglava aždaja Velike Srbije konačno obezglavi i da joj se u korijenu odsječe njezin apetit za hrvatskim teritori-jarna. Posjetio sam i Đakovo, Valpovo i Višnjevac, dakle područje gdje se hrvatski narod nalazi ne u ugroženosti nego u smrtnoj opasnosti. Smatram da nitko, osim hrvatskog naroda na ovom području, nije još ni izdaleka učinio dovoljno za obranu Hrvat-ske. Kada bi svako selo dalo za

Hrvatsku onoliko koliko je dao jedan

Vukovar ili Vinkovci, ne da sada ne bi bilo srpske vojske na prilazima iz

Mirkovaca, nego je ne bi možda bilo na zemunskom mostu. Još prije nekoliko mjeseci predviđali smo ratne operacije na ovom području. Kad smo vidjeli kolika je nebriga državne vlasti, onda smo počeli raditi odrede hrvatskih dobrovoljaca koji su formi-rali HOS (Hrvatske oružane snage) i one su se kasnije uključile u hrvatsku vojsku i sada jednostavno čine ono

što je Vlada u Zagrebu odavno trebala učiniti za ovo područje, dakle formirati ne samo dobrovoljačke hrvatske odrede, nego jednu regularnu hrvatsku vojsku, za stoje bilo vremena, gotovo godinu dana. Mi na žalost imamo podatke da se i prošle i ove godine čak odbijalo bilo kakve inve-sticije u tom pogledu, pa i gotovi projekti se nisu željeli realizirati za vlas-titu oružanu industriju, tako da smo

NO JEDINSTVO, E JEDNOUMLJE dovedeni u prilično nezavidan položaj, međutim, snaga i volja, odluč-nost hrvatskog naroda je jača od bilo kakve izdaje, bez obzira dolazila ona iz Zagreba ili iz nekog drugog dijela

Hrvatske, ta izdaja će na kraju biti razotkrivena i izgubit će i na vojnom i na političkom planu. Naš zadatak je ne obraniti Vukovar i Vinkovce, naš zadatak je vratiti Hrvatsku na Zemun, na Sandžak, na Drinu i Boku

Kotorsku, i to je zavjet s kojega nas nitko neće moći zaustaviti, niti ćemo se mi toga zavjeta ikada odreći. Na prigovore da smo stvorili vlastitu vojsku mogu samo reći da mi nismo stvarali nikakvu vojsku Hrvatske stranke prava, nego hrvatsku vojsku od članova HSPa. Dakle, oni su samo inkorporirani u hrvatsku vojsku, u ZNG, u MUP i to kao dobrovoljci.

Pošto od države nisu dobili ništa, jer nije mogla ili često puta nije htjela jer nismo ideološki pripadali toj strukturi vlasti, mi smo te ljude i naoružalobučili i dalje ih opskrbljujemo i koliko god možemo pomažemo, ne stva-rajući vojsku Hrvatske stranke prava, već je to hrvatska vojska od pravaša i

želimo biti dalje medu prvima na braniku Hrvatske. Kada predsjednik

Tuđman govori o prigovorima Miloševića glede HOSa, da se srpski narod boji HOSa, onda mi želimo da taj HOS bude ustostručen, da bude

čitava hrvatska vojska HOS, kako bi

što prije i posljednji četnik nestao ne samo iz Hrvatske, već s lica zemlje. A da smetaju nekome oznake za dom spremni, mislim da danas tko nije za dom spreman nema više šta ni tražiti u Hrvatskoj. U pogledu raspleta ratne situacije, mislim da je situacija u našim rukama i da smo dužni zadati odlučujuće udare velikosrpskoj agresor-skoj armiji i vratiti je u Beogradski pašaluk, nju i njezine eksponente.

Rat moramo prebaciti na Srbiju i završiti ga tako da posljednje pogrebne povorke budu u Srbiji, a ne u Hrvat-skoj, -rekao je na kraju gosp. Dobro-slav Paraga, predsjednik HSPa.

Gospodin Ante Đapić, načelnik ratnog stožera HSPa, govoreći o političkim potezima ove stranke, rekao je:

-Hrvatska stranka prava je osim vojnog doprinosa obrani Hrvatske poduzela i krupne političke korake.

Nedavno smo formirali veliku anti-srpsku koaliciju. To je osovina Zagreb -Priština -Tirana -Sofija u koju su uključene i neke crnogorske stranke, gdje pokušavamo i već smo napravili krupne korake da se stvori jedna koalicija koja bi u određenom momentu, koji je već vrlo blizu, otvo-rila i južni front s kojim bi se raste-retio strahoviti pritisak na Hrvatsku.

Na žalost, hrvatska vlast nije bila zainteresirana za taj naš projekt koji je već do sada mogao imati velike i krupne rezultate. Nama u Hrvatskoj je, prije svega, potrebno apsolutno jedinstvo, a jedinstvo ne znači jednou-mlje, nego toleranciju i prihvaćanje različitosti u Hrvatskoj. Mi jesmo različiti od drugih, ali mislim da se

Hrvatska stranka prava itekako uklo-pila u obrambeni sistem Hrvatske.

Možda odskačemo samo po disciplini naših vojnika kojima sam ja glavni stožernik i ovom prilikom bi želio pozdraviti naše hrabre vitezove na vukovarsko-vinkovačkom području i zamolio bi ih da nastave biti pošteni, vrijedni i disciplinirani i da ni u jednom trenutku ne pomisle da smo ih slučajno zaboravili, jer upravo plani-ramo ponovo pomoći Vinkovcima i

Vukovaru i to ćemo učiniti u najsko-rije vrijeme kako bi osvježili naše redove do konačne pobjede. Naravno oni dobro znaju da se mi nećemo zaustaviti nakon što definitivno oslo-bodimo vukovarsku i vmkovačku općinu, nego ćemo se, jednog dana, zaustaviti na zemunskom mostu.

Unatoč činjenici da Vrhovništvo prema Vukovaru, Vinkovcima. Baranji, vodi jednu maćehinsku politiku, općenito prema ovom istočnom dijelu drage nam domovine, uskoro ćemo proslaviti oslobađanje ovih dijelova

Hrvatske. U cilju što skorijeg okonča-vanja rata u Hrvatskoj, Hrvatska stranka prava zahtijeva da Ministar-stvo obrane preuzmu kompetentni ljudi, koji znaju raditi svoj posao. -rekao je gosp. Ante Đapić.

Š.K.