OBLJETNICE Sjećanje na Marija Rehora (17) maloljetnog dragovoljca HOS-a

Danas 14. svibnja 2016. sportskoj dvorani u Podsusedu odigrana revijalna je malonogometna utakmica između Osnovne Škole Kustošija i Srednje Grafičke škole, u čast i spomen na poginulog maloljetnog dragovoljca HOS-a Maria Rehora. Organizator utakmice je Udruga dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba.

 

Nakon trenutaka tišine prisjetili smo se Maria Rehora kao i svih njegovih kolega koji su poginuli u Domovinskom ratu. Uz Upravni i Nadzorni odbor UDHOS ZAGREB utakmici su nazočili obitelj Maria Rehora, Majka Nada, sestra Magdalena s obitelji te predstavnici dvaju škola. Srednja Grafička škola pobijedila je OŠ Kustošiju rezultatom 6:3. Te je tako prijelazni pehar pripao srednjoj grafičkoj školi.

MARIO REHOR, HRVATSKI BRANITELJ – ČASNIČKI NAMJESNIK HV

Lijep si, najljepši od ljudskih sinova,

Po usnama ti se milina prosula,

stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

Pripaši mač uz bedra, junače,

Ogrni se sjajem i veličanstvom!

Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu,

zapni luk i desnicu svoju proslavi

(Ps 45, 3-5)

Mario je Rehor rođen 29. svibnja 1975. godine u Zagrebu. Hrvat, rimokatolik, mlađi od dvoje djece u obitelji Miroslava (Sarajevo, Bosna, 1942.) i Nade rođene Putrić (Staro Selo T opusko, 1943.),

 

Mario je rastao sa sestrom Magdalenom (1971.). Otac mu je bio nastavnik glazbe, a mati diplomirana ekonomistica. Zvršio je osnovnu i pohađao srednju (grafičku) školu u Zgrebu. Društven, vedar i živahan, bio je izviđač. Volio je šport; posebice plivanje, vaterpolo i jahanje, te ribolov. Nije bio oženjen.

Od 1990. godine hrvatski se narod u Domovinskom osloboditeljskom ratu brani od oružanih srbijanskih i crnogorskih napada, podržanih agresijom jugokomunističke armije i četničkom pobunom, i ostvaruje svoju slobodu. Iako je po izbijanju agresije na Hrvatsku išao tek u treći razred srednje škole, Mario nije mogao ne odazvati se zovu napadnute mu Domovine u već zahuktalo ratu.

Odlazi na ratište u studenome 1991. godine, prvo kao dragovoljac HOS-a, a potom je pripadnik 105. brigade HV. Brani junački Domovinu na Baniji, a zatim u Istočnoj Slavoniji. Pogiba u izvidničkoj akciji, kad mu naprijateljski metak prekida tek 17. godinu života, 30. prosinca 1991. godine, na crti bojišnice u Komletnicima kod Vinkovaca. S njime je poginuo subvojnik Robert Tadić iz Pule. Pokopan je 7. siječnja 1992. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj, a pogrebne su obrede predvodili svećenici iz Zaprešića, Pušće i Gornje Kustošije.

Vitezu je Mariju posmrtno dodijeljen čin časničkog namjesnika HV, te odličje Red Petra Zrinskog Frana Krste Frankopana i Spomenicima domovinskog rata. Ime je mladog viteza Matija utisnuto, uz imena drugih poginulih branitelja, na spomeniku na Kustišiji, kojega je podigla Udruga HOS-a i Udruga veterana Domovinskog rata – Ogranak Črnomerec. Časno mu je ime također utisnuto na spomeniku kojeg je Grad Zaprešić podigao u Zaprešiću, te Općina Otok u Komletinicima, kao vječni znak poštovanja i zahvalnosti za obranjenu slobodu. Mariju u čast, jedna ulica u zagrebačkoj Kustošiji nosi ime Marija Rehora.

…Bio je vrlo živahan dečko, tipični poznati fakin, uživao je odlazeći s tatom Miroslavom u ribolov. lako vrlo mlad u predvečerje surovog rata zajedno s prijateljem sakupljao je sanitetski materijal i skrivao ga na skrovita rnjesta. Tada se još nije znalo će biti rata. Kada se je rat zahuktao Mario je bio učenik 3. razreda grafičke škole. Bio je dijete koje je naglo odraslo. Nitko ga nije mogao zaustaviti da ode na frontu. Majka Nada kaže, nisam dala svoga sina, jer kao majka ne bih ga dala ni za što na svijetu, medutim on se samovoljno, s ljubavi, dao Domovini…

…Mario je u prvim danima rata bio pripadnik HOS-a na Baniji. Medutim, svoj mladi žfivot izgubio je u akciji izviđanja u Komletincima kada su upali u četničko okruženje, što je naknadno ispričao jedini preživjeli akcije, njegov kolega škoiskih klupa, Sven Gleđa. Tužnu vijest o Marijevom stradavanju obitelji je javio njegov bratić Goran Božanović koji je bio na izvlačenju poginulih…

 

…Njegovo mjesto u razredu sada stoji prazno i na njega više nika ne će sjesti naš dragi prijatelj Mario. Sada nakon svega možemo reći da je bio pravi i istkreni pijatelj i dobar učenik. Iako više nije među nama, vječno će živjeti u našim srcima i u srcima onih ljudi koji su ga poznavali i voljeli. Njemu u zahvalnost i za dugo sjećanje na njega posvećena je ova pjesma:

DJEČAK NA BRANIKU DOMOVINE

On je bio još dječak pun osmjeha
I gledao je život još dječjim očima,
Tražio je neke svoje male ideale
Negdje među zvijezdama, u snovima
Nitko ne može reći da je bio običan dječak,
Jer sa šesnaest godina otišao je u rat,
Osjetivši zov svoje svete Domovine.

Bio je spreman i svoj mladi život dat
Ostavio je školu, majku, sestru, sve
Znao je da riskira i da se možda neće vratiti,
uzeo je oružje i ostavio svoj dragi dom
Znao je da će prijatelji i majka
jednom shvatiti.
On je bio samo dječak oun osmjeha.

Koji je želio da zlatno sunce sije,
On ostavio je svoje snove
Na braniku domovine.
I eno ga sada, na Mirogoju spava
Za Domovinu svetu je pao.
I spava dječak među grobovima
što je živote drugih i svoj život dao.

 

S tužnim sjećanjem 3.C i razrednica

Ne možemo oplakat` mladost
tvoju. Dao si najviše svome rodu,
darovao život za slobodu,

Danas pjevamo ljubav tvoju,
naš heroju.

Kako ti reći: “junače, hvala”.
Srce te moli: daj nam pokloni hrobrost svoju.

Častiti želimo ljubav tvoju,
naš heroju.

Hrvatska mati mora znati:
slavan si, pao si za nju u boju.

Mi sada slavimo ljubav tvoju,
naš heroju.

 

(ANA IVELJA, NAŠEM HEROJU MARIJU REHORU)

Kommentar schreiben

Kommentare: 0