Film o francuskom dragovoljcu Jean-Michelu Nicolieru

Ovacije majci Jean-Michela i ministru Hasanbegoviću - dvorana bila premala

Jučer navečer u Kinu Europa održana je svečana premijera dokumentarnog filma "Sve je bio dobar san – Le Frenchie de Vukowar" Branka Ištvančića, za koji je od samog početka vladao golem interes. Dvorana kina skupila je više od 700 ljudi, tako da su mnogi cijeli film odgledali na nogama ili na podu,

Potresan, intiman i dirljiv dokumentarac "Sve je bio dobar san" proučava događaje iz vremena početka rata u Hrvatskoj, dolazak mladog francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera u Hrvatsku, njegovu borbu, tragiku obrane grada Vukovara kao i mučeničku smrt na Ovčari, a sve kroz emotivnu vizuru njegove majke Lyliane Fournier koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala.

Neutješna, ali ponosna majka prisjeća se svog sina i njegove mladosti i pokušava otkriti razloge zbog kojih je otišao iz rodnog Vesoula na hrvatsko ratište. Sa svojim drugim sinom Paulom odlazi u Vukovar u potragu za istinom o posljednjim danima života njezina sina kojeg su tzv. JNA i srpske paravojne jedinice izvukle iz hangara na Ovčari i pogubile.

 

Branko Ištvančić
Branko Ištvančić
Antun Ivanković, Lyliane Fournier, Branko Ištvančić
Antun Ivanković, Lyliane Fournier, Branko Ištvančić

Lyliane Fournier: Priča još nije završena

Nakon projekcije i dugog, gromoglasnog pljeska koji je prelazio u ovacije, Lyliane Fournier, majka Jean-Michela, obratila se publici i održala izuzetno dirljiv govor, tako da su svi uzvanici i posjetitelji izlazili iz dvorane sa suzama u očima.

Lyliane Fournier u svom govoru zahvalila je svima dodavši kako za nju priča još nije završena jer 24 tijela, među kojima je i njezin sin, još uvijek nisu pronađena.

“Ta su tijela postala posmrtni ostaci, ali su prije ta tijela bila ljudska bića – živjela su, voljela, smijala se, plakala i patila. Ona su se hrabro borila i imaju pravo na dostojan grob na koji se njegovi prijatelji mogu doći pokloniti”, istaknula je Lyliane.

Branko Ištvančić, Solange Barišić, Lyliane Fournier, Zlatko Hasanbegović
Branko Ištvančić, Solange Barišić, Lyliane Fournier, Zlatko Hasanbegović

Ovacije je dobio i ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Također, nazočni su bili i ministrica socijalne politike i mladih, Bernardica Juretić, Ivan Tepeš, potpredsjednik Hrvatskog sabora, Ante Deur, predsjednik Savjeta predsjednice RH za branitelje, izaslanik kardinala Josipa Bozanića, msgr. dr. Nedjeljko Pintarić, Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra. Domovinskog rata, Milijan Brkić, tajnik HDZ-a, Božo Galić, vukovarsko-srijemski župan, inicijator projekta Antun Ivanković, književnica Nevenka Nekić, političari Pero Ćorić, Drago Prgomet, Mijo Crnoja, dr. Željka Markić i druge poznate osobe iz hrvatskog javnog i kulturnog života.

“Svi smo u ekipi iznenađeni interesom za ovaj film što samo po sebi mnogo govori. Želim zahvaliti gđi. Fournier i cijeloj ekipi. Nažalost ovaj film nije dobio potporu Hrvatskog audiovizualnog centra”, rekao je redatelj Branko Ištvančić pozvavši publiku da podupre kinodistribuciju ovoga filma.

Hasanbegović: Jean-Michel uzor našoj djeci

Ministar kulture, Zlatko Hasanbegović naglasio je kako je ovo potresan film.

“Ovo je potresan film. Jean-Michel simbol je idealizma, junaštva, hrabrosti, mučeništva i neka bude uzor našoj djeci”, zaključio je

Deur: Film pokazuje snagu cijelog naroda i ove zajednice kolika je bila čežnja za slobodom

Ante Deur, predsjednik Savjeta predsjednice RH za branitelje, istaknuo je za Narod.hr kako ga je film vratio u prošlost.

“Još jednom pokazuje koliko je rat jedna strašna stvar, no i pokazuje jednu snagu cijelog naroda i ove zajednice kolika je bila čežnja za slobodom, za ljubavlju, i to je nešto što nitko ne može uzeti, što Bog daje”, rekao je.

Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata kazao je kako je ovim filmom dana velika počast Jean-Michelu koji se borio na strani dobra ali je posvećen i svim vukovarskim majkama.

Večeras je u publici bila i mr. Gordana Turić, nekadašnja saborska zastupnica čiji je sin Zdeslav u dobi od 22 godine poginuo kod Benkovca. Zašto nemamo dokumentiran život takve političarke, čiji je sin išao na prvu crtu, a ne da ga je sakrila u inozemstvo? Žao mi je da ima tako malo kvalitetnih dokumentaraca o mladićima i muškarcima, obiteljima onih koji su nam omogućili da imamo svoju državu i živimo slobodno, a koje s punim pravom možemo zvati hrvatskim vitezovima. Očekujem da će se to promijeniti.”

Gđa. Solange Barišić, koja je tijekom Domovinskog rata pomagala Lyliane Fournier u potrazi za sinom, rekla je da je film jako dirljiv, ali i vrlo mirno i dostojanstveno ispričan. Posebna vrijednost filma je što je radnju pratio na mjestima gdje se ona stvarno događala, kao i što je i uključio izravne svjedoke.

Matija Prskalo, Goran Grgić, Branko Ištvančić
Matija Prskalo, Goran Grgić, Branko Ištvančić
Zlatko Hasanbegović i Ivan Tepeš
Zlatko Hasanbegović i Ivan Tepeš

Željka Markić, članica upravnog odbora U ime obitelji izjavila je:”Film je vjerno prenio užas, krvavu kupelj u koju se pretvorio Vukovar nakon što ga je preuzela srpska vojska. Kad gledate ono nježno lice Jean Michela kraj kojeg u bolnicu ulaze četnici s kokardama, srce vam se stegne. Jako mi je žao da nemamo snimljeno već 20, 30 ili 50 ovakvih filmova o životima hrvatskih majki i njihovih sinova za čijim ostacima se još traga ili koji su dali svoj život za sve nas.

Francuska je ostala nijema na njezina mnoga pisma i vapaje da se pomogne Hrvatskoj

Dokumentarni film “Sve je bio dobar san” prati majku ubijenog Jean-Michela, Lyliane Fournier koja živi u Karlovcu i traga za posmrtnim ostatcima svojeg sina, ali i podatcima koji govore o njemu od dolaska u Hrvatsku, boravku na prvoj ratnoj liniji u Mejaškom Selu pa do odlaska u ratni pakao Vukovara. Majka se prisjeća svojeg sina i njegove mladosti te pokušava otkriti razloge zbog kojih je Jean-Michel otišao iz rodnog Vesoula na hrvatsko ratište.

Sa svojim drugim sinom Paulom odlazi u Vukovar u potragu za istinom o posljednjim danima života njezina sina kojeg su tzv. JNA i srpske paravojne jedinice izvukle iz hangara na Ovčari i pogubile na obližnjoj livadi.

Kroz ovu intimnu ispovijest, Lyliane je iskazala i svoju ljutnju na Francusku ali i ostale članice Europske unije koje nisu reagirale te su šutke gledale rat koji je bijesnio u Hrvatskoj. Francuska je ostala nijema na njezina mnoga pisma i vapaje da se pomogne Hrvatskoj u kojoj je njezin sin nesretno završio svoj život.

Iako je cijeli film prožet tugom i bespomoćnošću, nerazumjevanje institucija koje su dopustile da zločinci Ovčare slobodno žive, snažnu je poruku poslala scena u kojoj Lyliane zalijeva cvijeće koje je posadila u hrvatsku zemlju koju je donijela s Ovčare. Značajno ju je nazvala Nadom sa snažnom porukom da vlada mir.

U filmu se pojavljuje očevidac mučenja Dragutin Berghofer – Beli, pukovnik Ivan Grujić koji forenzički analizira posmrtne ostatke nepoznatih osoba ubijenih za vrijeme Domovinskoga rata, Josip Račić koji je sa Jean-Michelom ležao u razorenoj vukovarskoj bolnici, doktorica Vesna Bosanac i drugi.

Što za vas zapravo simbolizira Vukovar?

Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.

Jean-Michel Nicolier bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca Domovinskog rata iz 35 zemalja koji su branili Republiku Hrvatsku. Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine dolazi u Zagreb, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu kod Duge Rese s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovar.

Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici. Nakon pada Vukovara i ulaska Jugoslavenske vojske u bolnicu (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima. Pogubljen je na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

U podrumu vukovarske Ratne bolnice, nekoliko sati pred smrt, Jean-Michela Nicoliera u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je: “Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”